Osuda zbog javnog veličanja ili pravdanja terorizma, uvrede i klevete protiv krune i državnih institucija • Navodi o kršenju čl. 9. i 10. Konvencije očigledno neosnovani

Činjenice i navodi podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke je Pablo Rivadulla Duró. On je reper poznat kao Pablo Hasel. Podnosilac predstavke je objavio nekoliko tvitova na Twitteru i pjesmu o španskom kralju emeritusu Juanu Carlosu I. Prvi set tvitova ukazuje na podršku i divljenje podnosioca predstavke osuđenim članovima terorističke grupe GRAPO. U drugom setu tvitova podnosilac predstavke se fokusirao na kralja emeritusa i monarhiju nazivajući kralja mafijašem i lopovom te optužujući kraljevsku porodicu za zlodjela. Podnosilac predstavke je također objavio video pod naslovom „Pablo Hasel ... Juan Carlos el Bobón“ (bobón znači idiot) u kojem se kralj emeritus optužuje da je rasipao javni novac, da je ubio svog brata, da je trošio novac na „pijanke i kurve“, da je bio pijanica, „mafijaški bos“ i „smrdljivi poglavica“ (cacique), da je bio „koristan svom dileru [drogom] i vlasniku javne kuće“ te da je bio u dosluhu s (Antonijem) Tejerom (vođom neuspjelog puča 1981. godine). U trećem setu tvitova podnosilac predstavke kritizirao je policiju i sigurnosne snage. Optužio ih je za brutalnost i ubistvo. Podnosilac predstavke je također objavio rap pjesmu „Juan Carlos the Idiot“.

U martu 2018. godine državni sud (šp. Audiencia Nacional) osudio je podnosioca predstavke na dvije godine zatvora i novčanu kaznu od 13.500 eura zbog javnog veličanja ili pravdanja terorizma. Sud je utvrdio da je podnosilac predstavke pozvao na nasilje protiv kralja emeritusa Juana Carlosa I, viših parlamentaraca i vladinih dužnosnika te da je hvalio članove poznatih terorističkih organizacija. Također je osuđen za uvredu i klevetu protiv krune i zloupotrebu lika kralja te za uvredu i klevetu državnih institucija, zbog čega je dobio kazne od 10.800 i 13.500 eura. U postupku povodom žalbe kazna za veličanje terorizma je smanjena na devet mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 5.040 eura.

Podnosilac predstavke se, između ostalog, žalio da mu je povrijeđena sloboda izražavanja jer miješanje u ostvarivanje tog njegovog prava nije bilo neophodno. Podnosilac predstavke se također pozvao na član 9. Konvencije povezujući svoju slobodu izražavanja sa svojom ideološkom slobodom tvrdeći da su njegove izjave bile manifestacija njegove ideologije.

Ocjena Evropskog suda – čl. 9. i 10. Konvencije

Kada je riječ o osudi za javno veličanje ili pravdanje terorizma, Evropski sud je istakao da je praksa zauzeta u odluci Jorge López protiv Španije u potpunosti primjenjiva na ovaj slučaj. Evropski sud je u pogledu izjava koje mogu predstavljati poziv na nasilje podsjetio na sljedeće faktore koje uzima u obzir: (I) da li su izjave date u napetoj političkoj ili društvenoj situaciji, (II) mogu li se izjave, pravično protumačene i posmatrane u neposrednom ili širem kontekstu, smatrati direktnim ili indirektnim pozivom na nasilje ili opravdanjem za nasilje, mržnju ili netoleranciju i (III) način na koji su izjave date i njihova sposobnost, direktna ili indirektna, da dovedu do štetnih posljedica. Evropski sud je istakao da su komentari i pjesme podnosioca predstavke podržavali terorizam, da su pjesme bile dostupne širokoj publici, uključujući i publiku mlađe dobi, i bile su takve prirode da su mogle dovesti do štetnih posljedica. Evropski sud je također istakao da su španski sudovi ispitali ovaj predmet u skladu s njegovom praksom te dali „relevantne“ i „dovoljne“ razloge da opravdaju miješanje u prava podnosioca predstavke. U pogledu prirode i ozbiljnosti sankcije, Evropski sud je istakao da je dvogodišnja kazna zatvora smanjena na devet mjeseci. Evropski sud je dalje naveo da je podnosilac predstavke već dobio uvjetnu kaznu zatvora za prethodno krivično djelo veličanja terorizma. Bez te kazne osuda podnosioca predstavke u ovom predmetu ne bi rezultirala njegovim zatvaranjem. Zatvaranje je bilo posljedica njegovih uzastopnih osuda. Evropski sud je zaključio da se krivična osuda i kazna podnosioca predstavke ne mogu smatrati nerazmjernim legitimnom cilju koji se želi postići.

Kada je riječ o osudama zbog klevete protiv šefa države i državnih institucija, Evropski sud je naveo da su obje osude predstavljale miješanje u pravo podnosioca predstavke na slobodu izražavanja, te da je miješanje bilo propisano zakonom i imalo legitiman cilj, a to je nacionalna i javna sigurnost. Preostalo je pitanje da li je miješanje bilo „neophodno u demokratskom društvu“.

U vezi s osudom podnosioca predstavke zbog klevete protiv šefa države, Evropski sud je istakao razliku u odnosu na predmet Otegi Mondragon protiv Španije u kojem je utvrdio kršenje člana 10. Konvencije zbog jednogodišnje kazne zatvora izrečene podnosiocu predstavke jer je opisao kralja kao osobu „odgovornu za mučitelje“. Evropski sud je u ovom predmetu uzeo u obzir svojstvo u kojem je Otegi Mondragon dao izjave (on je bio politički predstavnik kojeg je izabrao narod), a zatim i kontekst u kojem su izjave date. Naime, izjave su date na konferenciji za medije i nisu se mogle preformulirati niti povući prije nego što su otišle u javnost. Pored toga, izjave se nisu odnosile na kraljev privatni život. Konačno, posebno je uzeta u obzir ozbiljnost sankcije. U  konkretnom slučaju podnosilac predstavke je pjevač, a njegove poruke su napisane prije objavljivanja videa, iz čega se može zaključiti da su rezultat misaonog procesa. Kazna izrečena za te izjave bila je samo novčana.

U vezi s osudom zbog uvrede državnih institucija, Evropski sud je, između ostalog, istakao da je podnosilac predstavke bez ikakvih dokaza optužio pripadnike policije za zločine poput mučenja i ubistva imigranata nazivajući policajce nacistima. Te je optužbe iznosio u nekoliko navrata na društvenim mrežama čineći ih dostupnim velikom broju svojih simpatizera. U svjetlu sadržaja poruka podnosioca predstavke, Evropski sud je smatrao da je državni sud, osuđujući podnosioca predstavke kao povratnika, procijenio njegovu krivnju na osnovu kriterija utvrđenih sudskom praksom Evropskog suda te nakon odmjeravanja različitih interesa.

Evropski sud je zaključio da krivična osuda podnosioca predstavke nije nerazmjerna legitimnom cilju i da su navodi prema članu 10. Konvencije očigledno neosnovani te se odbacuju.