Ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukoliko je nametanje poreznih obaveza imalo osnov u zakonu koji regulira pitanja iz oblasti javnog prava i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt.
• Odluka broj U-27/01 od 28. septembra 2001. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 8/02, upravni spor, naplata javnih prihoda, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH
Lišavanje imovine nije zakonito u situaciji kada nadležni sud primijeni zakon koji u vrijeme donošenja presude nije mogao biti primijenjen, odnosno prestao je važiti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-36/03 od 19. aprila 2004. godine, st. 28. i 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/04, utvrđena povreda prava na imovinu u vezi s pravom na porodiljsku naknadu
Miješanje u imovinu nije predviđeno zakonom u slučaju kada su redovni sudovi odbacili apelantovu tužbu jer je o istom tužbenom zahtjevu, navodno, već pravosnažno odlučeno, iako ne postoji objektivni identitet tužbenih zahtjeva iz ranije tužbe i tužbe koja je rezultirala osporenim odlukama.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-32/03 od 15. juna 2004. godine, stav 25. i dalje, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/04, parnični postupak za utvrđenje prava vlasništva na individualnom stambenom objektu
U slučaju kada redovni sudovi odbiju tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća, jer je vlasništvo tužene nalogom supervizora preneseno na Brčko distrikt BiH, postoji kršenje prava na imovinu jer miješanje u apelantovu imovinu nije u skladu sa zakonom, te kada je do takvog miješanja u imovinu došlo proizvoljnim tumačenjem konačne odluke Arbitražnog tribunala i naloga supervizora za Brčko distrikt.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1/05 od 18. maja 2005. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 58/05
Redovni sudovi su pravilno utvrdili da u postupku koji se tiče isplate stare devizne štednje nije mogao biti primijenjen član 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju tražbina građana, donesen 1997. godine, kada je apelant na isplatu „stare devizne štednje tuženima“ obavezan pravosnažnom sudskom presudom iz 1993. godine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-531/04 od 27. maja 2005. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 67/05, isplata novčanog iznosa na ime devizne štednje, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH
Postoji povreda apelantovog prava na imovinu, kao rezultat pogrešne primjene zakona, u slučaju kada je u parničnom postupku odlučeno o pravnoj stvari koja se ubraja u izvršni postupak.
• Odluka o meritumu broj AP-740/04 od 13. septembra 2005. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 3/06, isplata neisplaćenih penzija, pogrešna primjena zakona, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Povrijeđeno je pravo na imovinu u slučaju kada redovni sud nije na sporni odnos primijenio relevantni međunarodnopravni bilateralni ugovor koji se u konkretnom slučaju morao primijeniti.
• Odluka o meritumu broj AP-625/04 od 23. septembra 2005. godine, st. 38. i 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 83/05, naknada štete (troškova liječenja) u slučaju kada postoji element inostranosti, primjena međunarodnih bilateralnih ugovora, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Miješanje u pravo na apelantovu imovinu nije slijedilo načelo zakonitosti u slučaju kada nije proveden postupak eksproprijacije, a tužena je ušla u apelantov posjed.
• Odluka o meritumu broj AP-1048/04 od 13. oktobra 2005. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 4/06
Primjena odredbe člana 69. stav 10. Zakona o izvršnom postupku, prema kojoj se dozvoljava mogućnost izvršenja na nekretninama koje su u zajedničkom vlasništvu, u konkretnom slučaju na stanu koji je u knjizi položenih ugovora uknjižen kao apelantovo vlasništvo s dijelom 1/1, zbog obaveze koja nije obaveza za koju bračni drugovi odgovaraju solidarno, predstavlja miješanje u apelantovu imovinu kojim se ne postiže pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa i zahtjeva za zaštitu apelantovog ustavnog prava na imovinu i koje nije u skladu s načelom pravne sigurnosti, čime se krši apelantovo ustavno pravo na imovinu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1086/04 od 2. decembra 2005. godine, stav 47, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06
Miješanje u imovinu u skladu je sa zakonom ukoliko se zasniva na pravosnažnoj sudskoj presudi koja se, u suštini, zasniva na internim pravilima preduzeća koja u odnosu na apelanta imaju djelovanje „zakona“ i koja su u skladu sa standardima iz Evropske konvencije (transparentnost i jasnost).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-559/04 od 2. decembra 2005. godine, stav 35, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 41/06, isplata plaće za rad u inozemstvu, Drittwirkung efekt, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH
Usvajanjem načela zastarjelosti potraživanja osigurava se načelo pravne sigurnosti. Naime, država ima interes da se zadrže pravni odnosi koji su trajali određeni period, kao i da se zakonom propišu rokovi u okviru kojih je moguće tražiti sudsku zaštitu za povredu imovinskih i drugih prava.
• Odluka o meritumu broj AP-1380/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 68/06, zastarjelost potraživanja
Ograničavanje apelantovog prava na imovinu, kao posljedica stvarne služnosti prolaza preko njegovog zemljišta u korist tužioca, u skladu je sa zakonom i javnim interesom i proporcionalno cilju racionalnog korištenja zemljišta u odvijanju privrednih djelatnosti, te u konkretnom slučaju ne predstavlja preveliki teret za apelanta.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1292/05 od 27. juna 2006. godine, stav 29, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06, pravo služnosti
Lišavanje apelanata njihove imovine koje se ogleda u neisplaćivanju novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključenja ugovora bilo je u skladu sa zakonom. Pri tome, apelanti nisu dovedeni u drukčiji položaj od ostalih učesnika u obligacionim odnosima čija su dinarska sredstva u relevantnom periodu bila izložena nepovoljnim djelovanjima hiperinflacije i denominacije, odnosno na njih u konkretnom slučaju nije stavljen lični i pretjeran teret.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2158/05 od 21. decembra 2006. godine, st. 42. i 43, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/07, neisplaćivanje novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključivanja ugovora, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH
Stajalište sudova koje se zasniva na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji koji se moraju primijeniti u svim potraživanjima izraženim u YU dinarima, pa i u konkretnom slučaju, ne može se smatrati proizvoljnim budući da je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine određeno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo plaćanja u Bosni i Hercegovini, a kako su tužbe podnesene 1990. godine, da bi se utvrdila visina potraživanja apelanata neophodno je bilo uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-271/07 od 26. juna 2007. godine, stav 12, apelacija očigledno neosnovana
U suprotnosti sa zakonom su zaključci Kantonalnog suda da se sporni članak ne može smatrati autorskim djelom jer mu nedostaje „originalnost i individualnost“, te zato što je rađen na poticaj naručioca posla i zato što je apelant u istraživanju koristio od ranije poznate metode istraživanja. Prije svega, „originalnost i individualnost“ nisu, kako to Kantonalni sud pogrešno zaključuje, „osnovni elementi“ koji jedno djelo čine autorskim djelom, zato što zakon te kriterije i ne predviđa kao uvjet da se neko djelo smatra autorskim djelom, niti se daje ovlaštenje sudu da samostalno procjenjuje „originalnost i individualnost“ nekog stručnog rada iz naučne oblasti koja sudu nije poznata, kao što je u konkretnom slučaju šumarstvo. Što se tiče toga da istraživanje koje je rezultiralo spornim člankom u stručnom časopisu i njegovom skraćenom verzijom u reviziji nije apelantova ideja, već da je rađeno u timu i na poticaj naručioca, Kantonalni sud je u potpunosti zanemario odredbe člana 28. Zakona koje reguliraju upravo tu situaciju, odnosno odlučio je suprotno toj odredbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1223/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 86/07, autorsko pravo, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Postoji povreda prava na imovinu u slučaju kada se utvrdi da je zbog nerazumnog i dugog trajanja parničnog postupka došlo do potpunog obezvređivanja vrijednosti apelantovog potraživanja. Na taj način dovedeno je u pitanje načelo pravne sigurnosti koji podrazumijeva i donošenje sudskih odluka u razumnom roku tako da ne dođe do povrede same suštine nekog prava, zbog čega miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije zadovoljilo uvjet zakonitosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2310/06 od 27. februara 2008. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 32/08, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Suprotno stajalištu Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da apelanticin zahtjev za naknadu nije zahtjev za naknadu štete uslijed rušenja zgrade, već zahtjev za protivvrijednost činidbe, koja se sastojala u obavezi tužene da apelantici osigura minimalne stambene uvjete u smislu Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prostornom uređenju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama apelantica lišena imovine za koju je imala legitimno očekivanje da će joj biti dodijeljena na osnovu navedenih relevantnih zakonskih odredbi, a da joj je osporenim presudama ta naknada onemogućena. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da lišavanje imovine apelantice na takav način nije bilo u skladu sa zakonom. Pored toga, Ustavni sud podsjeća da Evropski sud za ljudska prava smatra da lišavanje imovine bez ikakve naknade nije u skladu s Evropskom konvencijom (vidi Evropski sud za ljudska prava, James protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, stav 54).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1000/06 od 11. marta 2008. godine, stav 32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 32/08, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Povrijeđeno je apelantovo pravo na imovinu donošenjem presuda kojima mu se osporava pravo na otkup stana, za koji je utvrđeno da nije službeni, jer su sudske odluke kojima je to pravo osporeno donesene proizvoljnom primjenom materijalnog prava, s obzirom na to da upravni organi davaoca stana na korištenje nisu nikad donijeli formalnu odluku da se stan proglasi službenim, u skladu sa članom 4. stav 3. Zakona o stambenim odnosima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1255/06 od 3. aprila 2008. godine, stav 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 44/08, stanarsko pravo, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju, zbog arbitrarne primjene prava od redovnog suda, koji je nedostatak pratećih propisa protumačio tako da se zbog toga gubi pravo zasnovano na zakonu, povrijeđeno načelo „zakonitosti“ osporene odluke, zbog čega je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2609/06 od 17. aprila 2008. godine, stav 34, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 49/08, regres sudija, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Upis založnog prava na nekretnini je dozvoljen ukoliko je potraživanje povjerioca odredivo (individualizacija), iako potraživanje u vrijeme upisa nije izvjesno. Način na koji su sudovi tumačili odredbe člana 227. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 32/03) u vezi sa članom 251.b Zakona o izvršnom postupku („Službeni list RBiH“ br. 2/92, 16/92 i 13/94), u smislu da potraživanje mora biti aktuelno i postojeće, arbitrarno je, te predstavlja povredu apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1274/06 od 15. januara 2009. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 28/09
Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za period rata, po osnovu člana 2. stav 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, protivustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate. Zbog tih razloga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1311/06 od 31. januara 2009. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/09;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2332/06 od 26. februara 2009. godine, stav 24, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/09
Upis u zemljišne knjige, kojim se stječu stvarna prava na nekretninama i koji stvara fikciju apsolutne tačnosti, znači dokaz o vlasništvu i pravni značaj gruntovnog upisa nije ograničen niti eliminiran ni Okvirnim zakonom o privatizaciji, kao ni entitetskim zakonima (Zakonom o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka i Zakonom o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima). Ustavni sud, također, ukazuje da uknjižba prava vlasništva u korist apelanata, koja ima konstitutivni karakter, znači da uknjižena prava dobijaju značaj apsolutnog djelovanja (erga omnes), a ne relativnog (inter partes), koji bi postojao samo između ugovornih strana, što odluka Vrhovnog suda zanemaruje, kao i druga djejstva zemljišnoknjižnog upisa, kao što su fikcija apsolutne tačnosti i pouzdanja, te druga načela zemljišnog prava. Dakle, zanemarivanjem jasnih i izričitih odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o zemljišnim knjigama od Vrhovnog suda, apelanti, koji su upisom u zemljišne knjige postali vlasnici sporne nekretnine i titulari jednog apsolutnog prava u kojem je skoncentrirana najviša pravna vlast, podvrgnuti su arbitrarnom tretmanu, zbog čega miješanje u njihovo pravo na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom, kako to zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2157/08 od 30. maja 2009. godine, stav 49, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 82/09, arbitrarna primjena zakona, Okvirni zakon o privatizaciji, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u slučaju kada miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo u skladu sa zakonom, odnosno kada je sud proizvoljno primijenio materijalno pravo, zaključivši da je samo zemljišnoknjižni izvadak javna isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva, u situaciji kada nisu stvorene pretpostavke za upis prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrada u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama, zbog čega, prema istom zakonu, ostaje na snazi obaveza obrazovanja i vođenja knjige položenih ugovora.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1274/08 od 30. maja 2009. godine, stav 48, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/09, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je prvostepeni sud apelantima dosudio kamatu, koju nije posebno obrazlagao, odnosno nije naveo osnov, niti je dao razloge za svoju odluku u dijelu koji se odnosi na kamate. Kantonalni sud je zauzeo pravno stajalište da apelantima pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe jer se radi o povremenim davanjima iz člana 279. stav 3. ZOO-a, kao i da se radi o novom stajalištu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koje je objavljeno u pravnom biltenu, te ga je primijenio u svojoj odluci. Ustavni sud smatra da obrazloženje presude Kantonalnog suda nije dovoljno jasno i precizno, pogotovo uzimajući u obzir odredbe čl. 277. i 279. ZOO-a, iz kojih proizlazi da se zatezna kamata dosuđuje od docnje. Isto tako, Ustavni sud primjećuje da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO-a u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO-a. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr. naknada za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr. regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ta potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredbi kojima se regulira pitanje „kamate na kamatu“ u članu 279. stav 3. ZOO-a. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, a što je regulirano članom 277. ZOO-a.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-658/07 od 10. juna 2009. godine, stav 32, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 82/09, početak toka zatezne kamate na dosuđene iznose iz radnog odnosa, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Imajući u vidu da je u parničnom postupku utvrđeno da se kupoprodajni ugovor na osnovu kojeg je izvršen upis na tuženog ne odnosi na predmetnu nekretninu, Ustavni sud smatra da nisu postojale prepreke za upis apelanta na predmetnim nekretninama s vrstom prava koja je imao prije upisa predmetnih nekretnina na tuženog. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu mogli, primjenom člana 28. Zakona o zemljišnim knjigama (koji ima općeniti karakter u smislu navođenja koje se sve vrste prava mogu upisivati u zemljišne knjige), a u vezi sa članom 40. odnosno 43. Zakona, odbiti apelantov zahtjev za uknjižbu. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da su se redovni sudovi, donoseći osporena rješenja, restriktivnim tumačenjem odredbi Zakona o zemljišnim knjigama umiješali u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine, te da je stoga došlo do povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1402/07 od 8. septembra 2009. godine, st. 30. i 31, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 85/09, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Odluka da se apelantu oduzme stan koji je pribavljen izvršenjem krivičnog djela ne predstavlja povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da je miješanje u apelantovu imovinu bilo u skladu sa zakonom, da je preduzeto u javnom interesu i da je poštovano načelo proporcionalnosti.
• Odluka o meritumu broj AP-3388/06 od 17. marta 2009. godine, stav 48, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/09, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH
Zbog odluke Okružnog suda da bez obrazloženja odbije apelantov tužbeni zahtjev primjenom odredbe člana 226. Zakona o udruženom radu, zbog čega se u konkretnom slučaju u kojem se radi o odnosu fizičkih (građanskih) lica na jednoj strani i društveno-pravnog lica na drugoj strani trebaju primijeniti odredbe tog zakona kojima se regulira položaj društveno-pravnih lica u prometu društvenim sredstvima, te imajući u vidu sadržaj i cilj navedenog zakona, povrijeđeno je apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer miješanje u njegovu imovinu nije izvršeno na osnovu zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1769/08 od 13. oktobra 2010. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/11, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava načelo „zakonitosti“ zato što propis koji je primijenjen nije nikada bio javno objavljen i podjednako dostupan svima, već je samo odštampan u službenom glasilu koje nosi oznaku „državna tajna“.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3679/08 od 12. maja 2011. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 64/11, ništavost, kupoprodaja nekretnine, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je redovni sud povrijedio načelo „zakonitosti“ tako što je arbitrarno primijenio pravo s obzirom na to da je nedostatak odredbi u Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu kojim bi bila regulirana mogućnost umanjenja, ali ne i potpunog gubitka plaće razmjerno vremenu provedenom u štrajku u smislu člana 9. Zakona o štrajku protumačio na način da apelanti gube pravo na plaću za vrijeme provedeno u štrajku, iako se radi o jednom od prava proisteklih iz rada koje je zakonom, kolektivnim ugovorima i aktima samog poslodavca izričito garantirano.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2581/08 od 29. juna 2011. godine, stav 52, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 104/11, štrajk, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda kojom je utvrđeno da apelantu ne pripada stanarsko pravo na predmetnom stanu, te da on ne može biti predmet otkupa za koji je utvrđeno da nije službeni, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu jer je sudska odluka kojom je to pravo osporeno donesena proizvoljnom primjenom materijalnog prava, s obzirom na to da organi davaoca stana na korištenje nisu nikada donijeli formalnu odluku da se stan proglasi službenim, u skladu sa članom 4. stav 3. Zakona o stambenim odnosima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2004/08 od 12. oktobra 2011. godine, stav 36, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11, službeni stan, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se javna vlast, odlukom Vrhovnog suda kojom su preinačene presude prvostepenog i drugostepenog suda kojima je proglašen ništavim ugovor o razmjeni nekretnina i naređena istovremena restitucija pozivanjem na član 104. ZOO-a i odbijen apelantov tužbeni zahtjev za proglašavanje ništavim ugovora za koji je utvrđeno da je zaključen protivno prinudnim propisima, umiješala u apelantovo pravo na mirno uživanje na način koji ne zadovoljava standarde zakonitog miješanja u navedeno apelantovo pravo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3766/08 od 12. oktobra 2011. godine, stav 63, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-219/10 od 28. februara 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 23/13, zamjena nekretnina, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo nezakonito zbog arbitrarne primjene Zakona o nasljeđivanju, što predstavlja povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-69/09 od 23. februara 2012. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 25/12, ostavinski postupak, zastara, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava načelo „zakonitosti“ zato što je sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZOP-a, čime je onemogućio apelanta da u skladu s tom odredbom u izvršnom postupku naplati zateznu kamatu na troškove postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, te što je pozivanjem na istu odredbu onemogućio apelantu naplatu kamate na troškove izvršenja, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3744/09 od 6. decembra 2012. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/13, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1455/13 od 7. jula 2016. godine, naplata zateznih kamata na dosuđene troškove krivičnog postupka i na troškove izvršnog postupka, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno konstatirali da protivtužiteljica, kao ni njen suprug nikada nisu bili upisani kao vlasnici ili suvlasnici stambenog objekta apelanata, da stambeni objekt apelanata u koji je protivtužiteljica navodno ulagala sredstva zajedno sa svojim suprugom, čija je nasljednica, uopće ne čini ostavinsku masu njenog pokojnog supruga. I pored toga, redovni sudovi su zaključili da je protivtužiteljica aktivno legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari i čak joj dosudili naknadu u iznosu od 70% vrijednosti uloženih sredstava sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđivanja pa do isplate, kao da nije riječ o nekretninama čiji je vlasnik samo onaj ko je po osnovu valjanog pravnog naslova upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. U konkretnom slučaju, to nisu bili osim tuženog-protivtužioca ni njegov pokojni sin niti protivtužiteljica. I protivtužiteljica i njen pokojni suprug su znali, odnosno morali znati da tuženi-protivtužilac nije vlasnik poslovnog objekta u Tuzli koji je ništavim ugovorom dao u zamjenu apelantima, iz čega proizlazi da su i oni nesavjesni graditelji. Dakle, proizlazi da razlozi koje je naveo prvostepeni sud, a potvrdili su ih apelacioni i revizioni sudovi, u odnosu na svoje uvjerenje da je protivtužiteljica aktivno legitimirana u konkretnom slučaju, da su tuženi-protivtužioci bili savjesni, odnosno savjesni graditelji, te da o protivtužbenom zahtjevu treba odlučiti primjenom instituta stjecanje bez osnova, a ne instituta nepravo poslovodstvo bez naloga, ukazuju na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud nalazi da je proizvoljno stajalište redovnih sudova da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta za primjenu čl. 227. i 228. ZOO-a, već da je trebalo primijeniti odredbu člana 210. ZOO-a (stjecanje bez osnova), a to dalje znači da je miješanje koje su redovni sudovi izvršili u imovinu apelanata bilo nezakonito.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4370/10 od 20. decembra 2012. godine, stav 86, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 9/13, ništavost, zamjena nekretnina, poslovodstvo bez naloga, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda, kojom je utvrđeno da apelantu ne pripada pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu jer je sudska odluka kojom je to pravo osporeno donesena proizvoljnom primjenom materijalnog prava, zaključivši da apelant ne ispunjava uvjete za naknadu štete propisane odredbom člana 527. stav 1. tačka 2. ZKPFBiH.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-941/10 od 16. maja 2013. godine, stav 38, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 47/13, naknada štete zbog neosnovanog lišenja slobode, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima apelantu povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je zbog (u praksi) uspostavljenog paralelizma nadležnosti, nastalog nakon početka primjene Zakona o notarima, zbog njegove neusaglašenosti sa Zakonom o nasljeđivanju iz 1980. godine, narušeno načelo pravne sigurnosti, što je za posljedicu imalo nezakonito miješanje u apelantovo pravo na imovinu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2423/10 od 9. oktobra 2013. godine, stav 37, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 92/13, zahtjev za upis prava vlasništva na stanu po osnovu notarski obrađenog ugovora o doživotnom izdržavanju, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada miješanje u imovinu ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ u smislu Evropske konvencije zato što je važeći zakon isključio mogućnost da se sudski ispita odluka Vlade kojom se stvara mogućnost za de facto eksproprijaciju, pod posebnim uvjetima predviđenim zakonom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3051/14 od 23. januara 2015. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/15, de facto eksproprijacija, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
S druge strane, postavlja se pitanje odgovornosti države za sam čin izdavanja saobraćajne dozvole i registracije vozila, kao i vremenskog roka u kojem država u takvim situacijama može i treba djelovati, odnosno kakva su prava bilo kojeg lica (koje na zakonom utvrđen način prođe cijelu proceduru) u odnosu na državu koja je preko nadležnog organa, odnosno izdavanjem javne isprave garantirala za tačnost podataka koji su unijeti u javnu ispravu, a koji bi se morali u pravnom prometu uzeti kao tačni. Osim toga, u konkretnom predmetu kao jako bitno i ključno pitanje je kako je nakon toliko godina, kada je apelant podnio zahtjev za registraciju, utvrđeno da je vozilo ukradeno i na osnovu kojih preduzetih radnji nadležnog organa, i to na osnovu predane dokumentacije uz zahtjev za registraciju kao i prethodnih godina. Dakle, zbog čega je nadležnom organu trebalo 14 godina da utvrdi da se radi o ukradenom vozilu. Ustavni sud primjećuje da se u povodu apelantovog tužbenog zahtjeva tim segmentom Kantonalni sud uopće nije bavio, već je utvrđeno da je tuženi zakonito oduzeo ukradeno vozilo od apelanta kako bi ga vratio pravom vlasniku i apelant je upućen da naknadu štete ostvaruje od prodavca vozila. Stoga, stajalište Kantonalnog suda u okolnostima konkretnog slučaja da nije opravdan apelantov zahtjev za naknadu štete od tuženog (zbog njihove neaktivnosti i nepostupanja, odnosno da nadležni organ nije postupao u skladu sa zakonom), uz pozivanje na član 172. ZOO-a, prema mišljenju Ustavnog suda, proizvoljno je i to kako u pogledu odlučivanja o apelantovom postavljenom tužbenom zahtjevu tako i u pogledu tumačenja odnosno primjene odredbe člana 172. ZOO-a koju ne dopuštaju standardi zaštite ljudskih prava i sloboda koje su uspostavili organi Evropske konvencije, koje slijedi i Ustavni sud. Stoga se, prema mišljenju Ustavnog suda, proizvoljnim ukazuju tumačenje i primjena te odredbe u okviru Kantonalnog suda, zbog čega miješanje u imovinu apelanata nije izvršeno u skladu sa zakonom, pa time ni ne služi zakonitom cilju u javnom interesu, odnosno nema legitiman cilj koji bi se ogledao u provođenju zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1835/12 od 22. decembra 2015. godine, st. 39. i 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 6/16, predaja u posjed automobila koji je apelant kao bona fide kupac kupio, a koje je apelantu oduzeto i vraćeno vlasniku, te utvrđeno da tuženi (MUP) ne može da vrati vozilo, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da je Kantonalni sud, odlučujući o vanrednom pravnom lijeku, izašao van okvira svoje nadležnosti, te kada je Inspektorat rada upravnom mjerom naložio usklađivanje cijene studija s odlukom, koja se ne može dovesti u vezu s magistarskim studijima koje je apelant organizirao po posebnim programima, u skladu sa članom 44. Zakona o visokom obrazovanju, čime je prekoračio svoja zakonom data ovlaštenja, sve u svjetlu činjenice da legalitet studija i stečene diplome nisu upitni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4749/15 od 6. aprila 2016. godine, stav 60, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/16, autonomija apelanta kao visokoškolske ustanove i njegovog zakonskog prava da organizira magistarski interdisciplinarni studij uz korištenje prava na određivanje realne cijene takvog studija, kao i njegovog prava na imovinu naplatom usluga koje nudi na osnovu Zakona o visokom obrazovanju, povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH
