Ne postoji povreda apelantova prava na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ukoliko je nametanje poreznih obveza imalo osnovu u zakonu koji regulira pitanja iz oblasti javnog prava i ukoliko njegova primjena nije izazvala prekomjeran i disproporcionalan teret za pojedinca ili pravni subjekt.
• Odluka broj U-27/01 od 28. rujna 2001. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 8/02, upravni spor, naplata javnih prihoda, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
Lišavanje imovine nije zakonito u situaciji kada nadležni sud primijeni zakon koji u vrijeme donošenja presude nije mogao biti primijenjen, odnosno prestao je važiti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-36/03 od 19. travnja 2004. godine, st. 28. i 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/04, utvrđena povreda prava na imovinu u svezi s pravom na porodiljsku naknadu
Miješanje u imovinu nije predviđeno zakonom u slučaju kada su redovni sudovi odbacili apelantovu tužbu jer je o istom tužbenom zahtjevu, navodno, već pravomoćno odlučeno, iako ne postoji objektivni identitet tužbenih zahtjeva iz ranije tužbe i tužbe koja je rezultirala osporenim odlukama.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-32/03 od 15. lipnja 2004. godine, stavak 25. i dalje, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/04, parnični postupak za utvrđenje prava vlasništva na individualnom stambenom objektu
U slučaju kada redovni sudovi odbiju tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća, jer je vlasništvo tužene nalogom supervizora preneseno na Brčko distrikt BiH, postoji kršenje prava na imovinu jer miješanje u apelantovu imovinu nije u skladu sa zakonom, te kada je do takvog miješanja u imovinu došlo proizvoljnim tumačenjem konačne odluke Arbitražnog tribunala i naloga supervizora za Brčko distrikt.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1/05 od 18. svibnja 2005. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 58/05
Redovni sudovi su pravilno utvrdili da u postupku koji se tiče isplate stare devizne štednje nije mogao biti primijenjen članak 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju tražbina građana, donesen 1997. godine, kada je apelant na isplatu „stare devizne štednje tuženima“ obvezan pravomoćnom sudskom presudom iz 1993. godine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-531/04 od 27. svibnja 2005. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 67/05, isplata novčanog iznosa na ime devizne štednje, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
Postoji povreda apelantova prava na imovinu, kao rezultat pogrešne primjene zakona, u slučaju kada je u parničnom postupku odlučeno o pravnoj stvari koja se ubraja u ovršni postupak.
• Odluka o meritumu broj AP-740/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 3/06, isplata neisplaćenih mirovina, pogrešna primjena zakona, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Povrijeđeno je pravo na imovinu u slučaju kada redovni sud nije na sporni odnos primijenio relevantni međunarodnopravni bilateralni ugovor koji se u konkretnom slučaju morao primijeniti.
• Odluka o meritumu broj AP-625/04 od 23. rujna 2005. godine, st. 38. i 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 83/05, naknada štete (troškova liječenja) u slučaju kada postoji element inostranosti, primjena međunarodnih bilateralnih ugovora, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Miješanje u pravo na apelantovu imovinu nije slijedilo načelo zakonitosti u slučaju kada nije proveden postupak eksproprijacije, a tužena je ušla u apelantov posjed.
• Odluka o meritumu broj AP-1048/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 4/06
Primjena odredbe članka 69. stavak 10. Zakona o ovršnom postupku, prema kojoj se dozvoljava mogućnost ovrhe na nekretninama koje su u zajedničkom vlasništvu, u konkretnom slučaju na stanu koji je u knjizi položenih ugovora uknjižen kao apelantovo vlasništvo s dijelom 1/1, zbog obveze koja nije obveza za koju bračni drugovi odgovaraju solidarno, predstavlja miješanje u apelantovu imovinu kojim se ne postiže pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa i zahtjeva za zaštitu apelantovog ustavnog prava na imovinu i koje nije u skladu s načelom pravne sigurnosti, čime se krši apelantovo ustavno pravo na imovinu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1086/04 od 2. prosinca 2005. godine, stavak 47., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06
Miješanje u imovinu u skladu je sa zakonom ukoliko se temelji na pravomoćnoj sudskoj presudi koja se, u biti, temelji na internim pravilima poduzeća koja u odnosu na apelanta imaju djelovanje „zakona“ i koja su u skladu sa standardima iz Europske konvencije (transparentnost i jasnost).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-559/04 od 2. prosinca 2005. godine, stavak 35., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 41/06, isplata plaće za rad u inozemstvu, Drittwirkung efekt, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
Usvajanjem načela zastarjelosti potraživanja osigurava se načelo pravne sigurnosti. Naime, država ima interes da se zadrže pravni odnosi koji su trajali određeno razdoblje, kao i da se zakonom propišu rokovi u okviru kojih je moguće tražiti sudsku zaštitu za povredu imovinskih i drugih prava.
• Odluka o meritumu broj AP-1380/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 68/06, zastarjelost potraživanja
Ograničavanje apelantova prava na imovinu, kao posljedica stvarne služnosti prolaza preko njegova zemljišta u korist tužitelja, u skladu je sa zakonom i javnim interesom i proporcionalno cilju racionalnog korištenja zemljišta u odvijanju gospodarskih djelatnosti, te u konkretnom slučaju ne predstavlja preveliki teret za apelanta.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1292/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06, pravo služnosti
Lišavanje apelanata njihove imovine koje se ogleda u neisplaćivanju novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključenja ugovora bilo je u skladu sa zakonom. Pri tome, apelanti nisu dovedeni u drukčiji položaj od ostalih sudionika u obligacijskim odnosima čija su dinarska sredstva u relevantnom razdoblju bila izložena nepovoljnim djelovanjima hiperinflacije i denominacije, odnosno na njih u konkretnom slučaju nije stavljen osobni i pretjeran teret.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2158/05 od 21. prosinca 2006. godine, st. 42. i 43., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/07, neisplaćivanje novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključivanja ugovora, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
Stajalište sudova koje se temelji na relevantnim propisima o denominaciji i konverziji koji se moraju primijeniti u svim potraživanjima izraženim u YU dinarima, pa i u konkretnom slučaju, ne može se smatrati proizvoljnim budući da je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine određeno da je konvertibilna marka zakonito sredstvo plaćanja u Bosni i Hercegovini, a kako su tužbe podnesene 1990. godine, da bi se utvrdila visina potraživanja apelanata neophodno je bilo uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-271/07 od 26. lipnja 2007. godine, stavak 12., apelacija očigledno neutemeljena
U suprotnosti sa zakonom su zaključci Kantonalnog suda da se sporni članak ne može smatrati autorskim djelom jer mu nedostaje „originalnost i individualnost“, te zato što je rađen na poticaj naručitelja posla i zato što je apelant u istraživanju koristio od ranije poznate metode istraživanja. Prije svega, „originalnost i individualnost“ nisu, kako to Kantonalni sud pogrešno zaključuje, „temeljni elementi“ koji jedno djelo čine autorskim djelom, zato što zakon te kriterije i ne predviđa kao uvjet da se neko djelo smatra autorskim djelom, niti se daje ovlaštenje sudu da samostalno procjenjuje „originalnost i individualnost“ nekog stručnog rada iz znanstvene oblasti koja sudu nije poznata, kao što je u konkretnom slučaju šumarstvo. Što se tiče toga da istraživanje koje je rezultiralo spornim člankom u stručnom časopisu i njegovom skraćenom verzijom u reviziji nije apelantova ideja, već da je rađeno u timu i na poticaj naručitelja, Kantonalni sud je u potpunosti zanemario odredbe članka 28. Zakona koje reguliraju upravo tu situaciju, odnosno odlučio je suprotno toj odredbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1223/06 od 13. rujna 2007. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 86/07, autorsko pravo, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Postoji povreda prava na imovinu u slučaju kada se utvrdi da je zbog nerazumnog i dugog trajanja parničnog postupka došlo do potpunog obezvređivanja vrijednosti apelantova potraživanja. Na taj način dovedeno je u pitanje načelo pravne sigurnosti koji podrazumijeva i donošenje sudskih odluka u razumnom roku tako da ne dođe do povrede same suštine nekog prava, zbog čega miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije zadovoljilo uvjet zakonitosti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2310/06 od 27. veljače 2008. godine, stavak 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 32/08, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Suprotno stajalištu Vrhovnog suda, Ustavni sud smatra da apelantičin zahtjev za naknadu nije zahtjev za naknadu štete uslijed rušenja zgrade, već zahtjev za protuvrijednost činidbe, koja se sastojala u obvezi tužene da apelantici osigura minimalne stambene uvjete u smislu Zakona o stambenim odnosima i Zakona o prostornom uređenju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama apelantica lišena imovine za koju je imala legitimno očekivanje da će joj biti dodijeljena na temelju navedenih relevantnih zakonskih odredaba, a da joj je osporenim presudama ta naknada onemogućena. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da lišavanje imovine apelantice na takav način nije bilo u skladu sa zakonom. Pored toga, Ustavni sud podsjeća da Europski sud za ljudska prava smatra da lišavanje imovine bez ikakve naknade nije u skladu s Europskom konvencijom (vidi Europski sud za ljudska prava, James protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače 1986. godine, serija A, broj 98, stavak 54.).
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1000/06 od 11. ožujka 2008. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 32/08, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Povrijeđeno je apelantovo pravo na imovinu donošenjem presuda kojima mu se osporava pravo na otkup stana, za koji je utvrđeno da nije službeni, jer su sudske odluke kojima je to pravo osporeno donesene proizvoljnom primjenom materijalnog prava, s obzirom na to da upravni organi davatelja stana na korištenje nisu nikad donijeli formalnu odluku da se stan proglasi službenim, u skladu sa člankom 4. stavak 3. Zakona o stambenim odnosima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1255/06 od 3. travnja 2008. godine, stavak 30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 44/08, stanarsko pravo, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju, zbog arbitrarne primjene prava od redovnog suda, koji je nedostatak pratećih propisa protumačio tako da se zbog toga gubi pravo utemeljeno na zakonu, povrijeđeno načelo „zakonitosti“ osporene odluke, zbog čega je došlo do povrede apelantova prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2609/06 od 17. travnja 2008. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 49/08, regres sudaca, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Upis založnog prava na nekretnini je dozvoljen ukoliko je potraživanje vjerovnika odredivo (individualizacija), iako potraživanje u vrijeme upisa nije izvjesno. Način na koji su sudovi tumačili odredbe članka 227. Zakona o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 32/03) u svezi sa člankom 251.b Zakona o ovršnom postupku („Službeni list RBiH“ br. 2/92, 16/92 i 13/94), u smislu da potraživanje mora biti aktuelno i postojeće, arbitrarno je, te predstavlja povredu apelantova prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1274/06 od 15. siječnja 2009. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 28/09
Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za razdoblje rata, po osnovi članka 2. stavak 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, protuustavno, a samim tim i nezakonito, jer je zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravomoćno dosuđene zakonske zatezne kamate. Zbog tih razloga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1311/06 od 31. siječnja 2009. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/09;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2332/06 od 26. veljače 2009. godine, stavak 24., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/09
Upis u zemljišne knjige, kojim se stječu stvarna prava na nekretninama i koji stvara fikciju apsolutne točnosti, znači dokaz o vlasništvu i pravni značaj gruntovnog upisa nije ograničen niti eliminiran ni Okvirnim zakonom o privatizaciji, kao ni entitetskim zakonima (Zakonom o početnoj bilanci stanja poduzeća i banaka i Zakonom o početnoj bilanci stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u poduzećima). Ustavni sud, također, ukazuje da uknjižba prava vlasništva u korist apelanata, koja ima konstitutivni karakter, znači da uknjižena prava dobivaju značaj apsolutnog djelovanja (erga omnes), a ne relativnog (inter partes), koji bi postojao samo između ugovornih strana, što odluka Vrhovnog suda zanemaruje, kao i druga djejstva zemljišnoknjižnog upisa, kao što su fikcija apsolutne točnosti i pouzdanja, te druga načela zemljišnog prava. Dakle, zanemarivanjem jasnih i izričitih odredbi Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima i Zakona o zemljišnim knjigama od Vrhovnog suda, apelanti, koji su upisom u zemljišne knjige postali vlasnici sporne nekretnine i titulari jednog apsolutnog prava u kojem je skoncentrirana najviša pravna vlast, podvrgnuti su arbitrarnom tretmanu, zbog čega miješanje u njihovo pravo na imovinu nije bilo sukladno zakonu kako to zahtijeva članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2157/08 od 30. svibnja 2009. godine, stavak 49., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 82/09, arbitrarna primjena zakona, Okvirni zakon o privatizaciji, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u slučaju kada miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo sukladno zakonu, odnosno kada je sud proizvoljno primijenio materijalno pravo, zaključivši da je samo zemljišnoknjižni izvadak javna isprava kojom se dokazuje pravo vlasništva, u situaciji kada nisu stvorene pretpostavke za upis prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrada sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama, zbog čega, prema istom zakonu, ostaje na snazi obveza obrazovanja i vođenja knjige položenih ugovora.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1274/08 od 30. svibnja 2009. godine, stavak 48., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/09, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je prvostupanjski sud apelantima dosudio kamatu, koju nije posebno obrazlagao, odnosno nije naveo osnovu, niti je dao razloge za svoju odluku u dijelu koji se odnosi na kamate. Kantonalni sud je zauzeo pravno stajalište da apelantima pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe jer se radi o povremenim davanjima iz članka 279. stavak 3. ZOO-a, kao i da se radi o novom stajalištu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koje je objavljene u pravnom biltenu, te ga je primijenio u svojoj odluci. Ustavni sud smatra da obrazloženje presude Kantonalnog suda nije dovoljno jasno i precizno, pogotovo uzimajući u obzir odredbe čl. 277. i 279. ZOO-a, iz kojih proizlazi da se zatezna kamata dosuđuje od docnje. Isto tako, Ustavni sud primjećuje da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz članka 372. stavak 1. ZOO-a u svezi sa člankom 279. stavak 3. ZOO-a. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr. naknada za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr. regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ta potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje „kamate na kamatu“ u članku 279. stavak 3. ZOO-a. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju točno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obveze, a što je regulirano člankom 277. ZOO-a.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-658/07 od 10. lipnja 2009. godine, stavak 32., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 82/09, početak tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose iz radnog odnosa, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Imajući u vidu da je u parničnom postupku utvrđeno da se kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je izvršen upis na tuženog ne odnosi na predmetnu nekretninu, Ustavni sud smatra da nisu postojale prepreke za upis apelanta na predmetnim nekretninama s vrstom prava koja je imao prije upisa predmetnih nekretnina na tuženog. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu mogli, primjenom članka 28. Zakona o zemljišnim knjigama (koji ima općeniti karakter u smislu navođenja koje se sve vrste prava mogu upisivati u zemljišne knjige), a u svezi sa člankom 40. odnosno 43. Zakona, odbiti apelantov zahtjev za uknjižbu. Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da su se redovni sudovi, donoseći osporena rješenja, restriktivnim tumačenjem odredbi Zakona o zemljišnim knjigama umiješali u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine, te da je stoga došlo do povrede članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1402/07 od 8. rujna 2009. godine, st. 30. i 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 85/09, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Odluka da se apelantu oduzme stan koji je pribavljen izvršenjem kaznenog djela ne predstavlja povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da je miješanje u apelantovu imovinu bilo sukladno zakonu, da je poduzeto u javnom interesu i da je poštovano načelo proporcionalnosti.
• Odluka o meritumu broj AP-3388/06 od 17. ožujka 2009. godine, stavak 48., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/09, oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, nema povrede članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ni članka II/3.(k) Ustava BiH
Zbog odluke Okružnog suda da bez obrazloženja odbije apelantov tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 226. Zakona o udruženom radu, zbog čega se u konkretnom slučaju u kojem se radi o odnosu fizičkih (građanskih) osoba na jednoj strani i društveno-pravne osobe na drugoj strani trebaju primijeniti odredbe tog zakona kojima se regulira položaj društveno-pravnih osoba u prometu društvenim sredstvima, te imajući u vidu sadržaj i cilj navedenog zakona, povrijeđeno je apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer miješanje u njegovu imovinu nije izvršeno na temelju zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1769/08 od 13. listopada 2010. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/11, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava načelo „zakonitosti“ zato što propis koji je primijenjen nije nikada bio javno objavljen i podjednako dostupan svima, već je samo tiskan u službenom glasilu i nosi oznaku „državna tajna“.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3679/08 od 12. svibnja 2011. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 64/11, ništavost, kupoprodaja nekretnine, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je redovni sud povrijedio načelo „zakonitosti“ tako što je arbitrarno primijenio pravo s obzirom na to da je nedostatak odredbi u Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu kojim bi bila regulirana mogućnost umanjenja, ali ne i potpunog gubitka plaće razmjerno vremenu provedenom u štrajku u smislu članka 9. Zakona o štrajku protumačio na način da apelanti gube pravo na plaću za vrijeme provedeno u štrajku, iako se radi o jednom od prava proisteklih iz rada koje je zakonom, kolektivnim ugovorima i aktima samog poslodavca izričito garantirano.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2581/08 od 29. lipnja 2011. godine, stavak 52., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 104/11, štrajk, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda kojom je utvrđeno da apelantu ne pripada stanarsko pravo na predmetnom stanu, te da on ne može biti predmet otkupa za koji je utvrđeno da nije službeni, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu jer je sudska odluka kojom je to pravo osporeno donesena proizvoljnom primjenom materijalnog prava, s obzirom na to da organi davaoca stana na korištenje nisu nikada donijeli formalnu odluku da se stan proglasi službenim, sukladno članku 4. stavak 3. Zakona o stambenim odnosima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2004/08 od 12. listopada 2011. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11, službeni stan, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer se javna vlast, odlukom Vrhovnog suda kojom su preinačene presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda kojima je proglašen ništavim ugovor o razmjeni nekretnina i naređena istovremena restitucija pozivanjem na članak 104. ZOO-a i odbijen apelantov tužbeni zahtjev za proglašavanje ništavim ugovora za koji je utvrđeno da je zaključen protivno prinudnim propisima, umiješala u apelantovo pravo na mirno uživanje na način koji ne zadovoljava standarde zakonitog miješanja u navedeno apelantovo pravo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3766/08 od 12. listopada 2011. godine, stavak 63., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-219/10 od 28. veljače 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 23/13, zamjena nekretnina, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo nezakonito zbog arbitrarne primjene Zakona o nasljeđivanju, što predstavlja povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-69/09 od 23. veljače 2012. godine, stavak 39., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 25/12, ostavinski postupak, zastara, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava načelo „zakonitosti“ zato što je sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu članka 28. stavak 2. ZOP-a, čime je onemogućio apelanta da sukladno toj odredbi u ovršnom postupku naplati zateznu kamatu na troškove postupka dosuđene u ovršnoj ispravi, te što je pozivanjem na istu odredbu onemogućio apelantu naplatu kamate na troškove ovrhe, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za ovrhu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3744/09 od 6. prosinca 2012. godine, stavak 28., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/13, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1455/13 od 7. srpnja 2016. godine, naplata zateznih kamata na dosuđene troškove kaznenog postupka i na troškove ovršnog postupka, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi jasno konstatirali da protutužiteljica kao ni njezin suprug nikada nisu bili upisani kao vlasnici ili suvlasnici stambenog objekta apelanata, da stambeni objekt apelanata u koji je protutužiteljica navodno ulagala sredstva zajedno sa svojim suprugom, čija je nasljednica, uopće ne čini ostavinsku masu njezinog pokojnog supruga. I pored toga, redovni sudovi su zaključili da je protutužiteljica aktivno legitimirana u predmetnoj pravnoj stvari i čak joj dosudili naknadu u iznosu od 70 % vrijednosti uloženih sredstava sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđivanja pa do isplate, kao da nije riječ o nekretninama čiji je vlasnik samo onaj tko je po osnovi valjanog pravnog naslova upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. U konkretnom slučaju, to nisu bili osim tuženog-protutužitelja ni njegov pokojni sin niti protutužiteljica. I protutužiteljica i njezin pokojni suprug su znali, odnosno morali znati da tuženi-protutužitelj nije vlasnik poslovnog objekta u Tuzli koji je ništavim ugovorom dao u zamjenu apelantima, iz čega proizlazi da su i oni nesavjesni graditelji. Dakle, proizlazi da razlozi koje je naveo prvostupanjski sud, a potvrdili su ih prizivni i revizijski sudovi, u odnosu na svoje uvjerenje da je protutužiteljica aktivno legitimirana u konkretnom slučaju, da su tuženi-protutužitelji bili savjesni, odnosno savjesni graditelji, te da o protutužbenom zahtjevu treba odlučiti primjenom instituta stjecanje bez osnova, a ne instituta nepravo poslovodstvo bez naloga, ukazuju na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud nalazi da je proizvoljno stajalište redovnih sudova da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta za primjenu čl. 227. i 228. ZOO-a, već da je trebalo primijeniti odredbu članka 210. ZOO-a (stjecanje bez osnova), a to dalje znači da je miješanje koje su redovni sudovi izvršili u imovinu apelanata bilo nezakonito.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4370/10 od 20. prosinca 2012. godine, stavak 86., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 9/13, ništavost, zamjena nekretnina, poslovodstvo bez naloga, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda, kojom je utvrđeno da apelantu ne pripada pravo na naknadu štete zbog neutemeljenog lišenja slobode, povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu jer je sudska odluka kojom je to pravo osporeno donesena proizvoljnom primjenom materijalnog prava, zaključivši da apelant ne ispunjava uvjete za naknadu štete propisane odredbom članka 527. stavak 1. točka 2. ZKPFBiH.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-941/10 od 16. svibnja 2013. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 47/13, naknada štete zbog neutemeljenog lišenja slobode, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima apelantu povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada je zbog (u praksi) uspostavljenog paralelizma nadležnosti, nastalog nakon početka primjene Zakona o notarima, zbog njegove neusuglašenosti sa Zakonom o nasljeđivanju iz 1980. godine, narušeno načelo pravne sigurnosti, što je za posljedicu imalo nezakonito miješanje u apelantovo pravo na imovinu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2423/10 od 9. listopada 2013. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 92/13, zahtjev za upis prava vlasništva na stanu po osnovi notarski obrađenog ugovora o doživotnom izdržavanju, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada miješanje u imovinu ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ u smislu Europske konvencije zato što je važeći zakon isključio mogućnost da se sudski ispita odluka Vlade kojom se stvara mogućnost za de facto eksproprijaciju, pod posebnim uvjetima predviđenim zakonom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3051/14 od 23. siječnja 2015. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/15, de facto eksproprijacija, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
S druge strane, postavlja se pitanje odgovornosti države za sam čin izdavanja prometne dozvole i registracije vozila, kao i vremenskog roka u kojem država u ovakvim situacijama može i treba djelovati, odnosno kakva su prava bilo koje osobe (koja na zakonom utvrđen način prođe cijelu proceduru) u odnosu na državu koja je preko nadležnog organa, odnosno izdavanjem javne isprave garantirala za točnost podataka koji su unijeti u javnu ispravu, a koji bi se morali u pravnom prometu uzeti kao točni. Osim toga, u konkretnom predmetu kao jako bitno i ključno pitanje je kako je nakon toliko godina, kada je apelant podnio zahtjev za registraciju, utvrđeno da je vozilo ukradeno i na temelju kojih poduzetih radnji nadležnog organa, i to na temelju predane dokumentacije uz zahtjev za registraciju kao i prethodnih godina. Dakle, zbog čega je nadležnom organu trebalo 14 godina da utvrdi da se radi o ukradenom vozilu. Ustavni sud primjećuje da se u povodu apelantovog tužbenog zahtjeva tim segmentom Kantonalni sud uopće nije bavio, već je utvrđeno da je tuženi zakonito oduzeo ukradeno vozilo od apelanta kako bi ga vratio pravom vlasniku i apelant je upućen da naknadu štete ostvaruje od prodavatelja vozila. Stoga, stajalište Kantonalnog suda u okolnostima konkretnog slučaja da nije opravdan apelantov zahtjev za naknadu štete od tuženog (zbog njihove neaktivnosti i nepostupanja, odnosno da nadležni organ nije postupao u skladu sa zakonom), uz pozivanje na članak 172. ZOO-a, prema mišljenju Ustavnog suda, proizvoljno je i to kako glede odlučivanja o apelantovom postavljenom tužbenom zahtjevu tako i glede tumačenja odnosno primjene odredbe članka 172. ZOO-a koju ne dopuštaju standardi zaštite ljudskih prava i sloboda koje su uspostavili organi Europske konvencije, koje slijedi i Ustavni sud. Stoga se, prema mišljenju Ustavnog suda, proizvoljnim ukazuju tumačenje i primjena te odredbe u okviru Kantonalnog suda, zbog čega miješanje u imovinu apelanata nije izvršeno sukladno zakonu, pa time ni ne služi zakonitom cilju u javnom interesu, odnosno nema legitiman cilj koji bi se ogledao u provedbi zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1835/12 od 22. prosinca 2015. godine, st. 39. i 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 6/16, predaja u posjed automobila koji je apelant kao bona fide kupac kupio, a koje je apelantu oduzeto i vraćeno vlasniku, te utvrđeno da tuženi (MUP) ne može da vrati vozilo, utvrđena povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da je Kantonalni sud, odlučujući o izvanrednom pravnom lijeku, izašao izvan okvira svoje nadležnosti, te kada je Inspektorat rada upravnom mjerom naložio usklađivanje cijene studija s odlukom, koja se ne može dovesti u svezu s magistarskim studijima koje je apelant organizirao po posebnim programima, sukladno članku 44. Zakona o visokom obrazovanju, čime je prekoračio svoje zakonom dane ovlasti, sve u svjetlu činjenice da legalitet studija i stečene diplome nisu upitni.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4749/15 od 6. travnja 2016. godine, stavak 60., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/16, autonomija apelanta kao visokoškolske ustanove i njegovog zakonskog prava da organizira magistarski interdisciplinarni studij uz korištenje prava na određivanje realne cijene takvog studija, kao i njegovog prava na imovinu naplatom usluga koje nudi na temelju Zakona o visokom obrazovanju, povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i članka II/3.(k) Ustava BiH
