Monetarne promjene (inflacija i promjena valute) koje su se desile poslije presude suda ne spadaju pod zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka broj U-11/01 od 25. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/02

U slučaju zakonitog postavljanja privremenog poslovnog objekta na gradskom građevinskom zemljištu izuzetom iz posjeda apelanticinog muža kao ranijeg korisnika nije došlo do miješanja u apelanticino pravo na mirno uživanje imovine, pa nije povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o meritumu broj AP-1066/04 od 13. septembra 2005. godine, st. 29. i 30, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 22/06

Ustavni sud zaključuje da je time što nije donesen određeni okvirni zakon kojim bi se reguliralo pitanje isplate stare devizne štednje Bosna i Hercegovina propustila učinkovito zaštititi pravo na imovinu apelanata, čime su povrijeđena prava koja proizlaze iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-130/04 od 2. decembra 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 9/06, devizna štednja

Opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava kriterij „zakonitosti“ i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos „proporcionalnosti“ između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci imovinskih prava ne smiju biti podvrgnuti proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret da bi bio ostvaren legitiman cilj.
• Odluka o meritumu broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine, stav 376, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 39/06, neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka kojima je apelantima dodijeljena materijalna i nematerijalna šteta na ime „ratne štete“, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH

Nije bilo miješanja u apelantovu imovinu zaštićenu članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da je utvrđeno da apelant nije uspio dokazati da kod tuženog postoji građanskopravna legitimacija, na osnovu koje se tuženi tereti određenom obavezom, a apelant ima ovlaštenje zahtijevati ispunjenje takve obaveze.
• Odluka o meritumu broj AP-1231/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 61/06, građanski postupak, pasivna legitimacija

Rješenja Vrhovnog suda i carinskih organa kojim je izrečena mjera oduzimanja vozila, za koje je apelant prodavaču isplatio kupoprodajni iznos i koje je apelantovo vlasništvo, nesumnjivo predstavljaju miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine i lišavanje apelanta imovine.
• Odluka o meritumu broj AP-2078/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 42, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 7/07, oduzimanje vozila zbog carinskog prekršaja

Osporena sudska odluka kojom je odbačena apelantova tužba za smetanje posjeda zbog apsolutne nenadležnosti suda ne predstavlja miješanje u apelantovu imovinu, te nema povrede njegovog ustavnog prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
• Odluka o meritumu broj AP-570/05 od 9. maja 2006. godine, stav 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06

Osporavana sudska rješenja kojima se apelantu nalaže uzdržavanje od ometanja i omogućavanje tužiocu korištenja prava služnosti prolaza preko zemljišta koje je apelantovo vlasništvo nesumnjivo predstavljaju miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje svoje imovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1292/05 od 27. juna 2006. godine, stav 22, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06, pravo služnosti

Presuda Vrhovnog suda kojom se apelantima osporava pravo na isplatu novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključivanja ugovora, odnosno u vrijeme kada je oročeni dinarski depozit, u skladu sa zaključenim ugovorom, trebalo vratiti, nesumnjivo predstavlja miješanje u imovinu i lišavanje prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2158/05 od 21. decembra 2006. godine, stav 39, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/07, neisplaćivanje novčanog duga uslijed monetarnih i zakonskih promjena koje su nastupile poslije zaključivanja ugovora, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Ustavni sud smatra da nedonošenje odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu usmjerenom na predaju u posjed predmetnih nekretnina predstavlja miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine. Nadalje, nesporno je da je apelant zbog pretjerano dugog trajanja predmetnog postupka onemogućen u mirnom uživanju svoje imovine u periodu od dvadeset godina i četiri mjeseca, od kojeg je period od trinaest godina i četiri mjeseca bio predmet analize Ustavnog suda. Ustavni sud smatra da je odugovlačenje suda da donese konačnu odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu stavilo na apelanta „pretjeran teret“ i da za takvo miješanje nije postojao legitiman cilj.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-393/07 od 13. maja 2009. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 64/09, razuman rok, utvrđena povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH

Polazeći od ograničenja ostvarivanja prava apelanta Borasa na imovinu koju je kupio od apelanta Smoljana (konkretno udjel u firmi, koji predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i apelanta Smoljana), redovni sudovi su, između ostalog, istakli da je takav ugovor ništav, u smislu odredbe člana 103. ZOO-a i da ne proizvodi pravna djejstva jer je protivan relevantnim odredbama Porodičnog zakona koji je, u konkretnom slučaju, protivno tvrdnjama apelanata, lex specialis. Dakle, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, sadržaj relevantnih odredaba Porodičnog zakona, ZOO-a, Zakona o privrednim društvima i Zakona o postupku upisa pravnih lica u sudski registar, koje su u konkretnom slučaju primijenjene, Ustavni sud smatra da, pored toga što nije došlo do zloupotrebe ustavnih prava apelanta Borasa, u konkretnom predmetu na apelanta Borasa nije stavljen ni „pretjeran” teret i da su zakonski modaliteti navedenih ograničenja proporcionalni ciljevima koji se žele postići.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1730/11 od 8. maja 2014. godine, stav 40, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/14, prodaja poslovnih udjela bez saglasnosti bivšeg bračnog druga, bračna tečevina, ništavost, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je osporenim presudama prekršeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada Vrhovni sud i Okružni sud nisu u okolnostima konkretnog slučaja smatrali da su obraćanje CRPC-u i nadležnom ministarstvu relevantne procesne radnje, u smislu člana 388. ZOO-a, koje su dovele do prekida zastarijevanja, što je za posljedicu imalo nezakonito miješanje u pravo apelanata na imovinu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5070/10 od 29. maja 2014. godine, stav 61, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/14, prekid zastare, parnični postupak radi naknade materijalne štete nastale potpunim uništenjem predmetnih nekretnina, povreda člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-303/10 od 4. jula 2014. godine, stav 41, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 64/14;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4383/11 od 26. marta 2015. godine, stav 46, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/15

Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da je pravilnim ocijenjen zaključak prvostepenog suda da ugovor o jamstvu nije ništav u smislu člana 103. ZOO-a, s obzirom na to da je zaključen u skladu sa članom 251c. ZOP-a. U prilog tom stajalištu Vrhovni sud je ukazao da je u postupku bilo nesporno da je u vrijeme zaključenja ugovora o jamstvu kao vlasnik predmetnog stana u javnoj knjizi bio upisan drugotuženi, te da je predmetni stan bio i u njegovom posjedu. Nadalje, iz obrazloženja osporene presude Vrhovnog suda proizlazi da, shodno tako utvrđenom nespornom činjeničnom stanju, prvotuženi nije znao, niti je mogao znati da drugotuženi nije vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da u konkretnom slučaju nije postojalo ništa što bi uputilo na zaključak da postoji i vanknjižni vlasnik, a zbog čega je zaključeno da je prvotuženi u vrijeme zaključenja ugovora o jamstvu bio savjestan. Najzad, iz obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da u situaciji kada se postavi pitanje primjene načela da niko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima ili načela povjerenja u javne knjige, treba primijeniti načelo povjerenja u javne knjige. U prilog navedenom Vrhovni sud je ukazao da u okolnostima konkretnog slučaja, kada u vrijeme stavljanja predmetnog stana pod hipoteku apelant nije bio ni u njegovom posjedu, a drugotuženi je bio i zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik, te kada je od dana kada je apelant stekao osnov za upis u zemljišne knjige protekao dug period, da se apelant prema predmetom stanu odnosio nemarno i s nedovoljno brige i pažnje, a za što ga ne mogu opravdati ni ratne okolnosti, treba primijeniti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je zauzeo stajalište da je u interesu pravnog prometa da onaj ko savjesno, urednim upisom u zemljišne knjige kao javne pribavi pravo zaloga na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige stječe to zemljišnoknjižno pravo, iako se stanje van zemljišnih knjiga ne slaže sa stanjem u zemljišnim knjigama. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da osporena presuda Vrhovnog suda rezultira miješanjem u apelantovo pravo na imovinu koje nije u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je nesporno utvrđeno da je ugovor o jamstvu zaključen u skladu sa članom 251c. ZOP-a.
• Odluka broj AP-3738/12 od 8. decembra 2015. godine, st. 41. i 42, postupak utvrđivanja ništavosti ugovora o jamstvu, načelo povjerenja u javne knjige, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH

U konkretnom slučaju došlo je do miješanja u apelantovu imovinu s obzirom na to da je osporenim odlukama određena privremena mjera zabrane otuđenja imovine, pri čemu iz sadržaja osporenih rješenja kao nesporno proizlazi da ta imovina nije oduzeta trajno, nego je privremeno ograničeno raspolaganje tako što je zabranjeno otuđenje do drugačije odluke suda. Odgovarajući na pitanje je li miješanje u apelantovu imovinu bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu, Ustavni sud primjećuje da su u pogledu poštovanja uvjeta iz drugog stava člana 1. Protokola broj 1 osporena rješenja donesena u skladu s relevantnim odredbama ZKPBiH i Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH osporene odluke donio u skladu sa zakonskim ovlaštenjem koje proizlazi iz odredbi člana 73. ZKPBiH kojim je jasno propisano: „Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti na prijedlog tužioca privremenu mjeru oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZBiH mjeru zapljene ili drugu neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom.“ Osim toga, Ustavni sud ukazuje da odredba člana 27. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima propisuje obavezu domaćem pravosudnom organu da na zahtjev stranih pravosudnih organa, u skladu s domaćim zakonodavstvom, preduzme privremene mjere s ciljem prikupljanja dokaznog materijala i osiguranja već prikupljenih dokaza ili zaštite ugroženih pravnih interesa. Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, odlučujući u konkretnom predmetu, primjenu odredbe člana 27. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, zasnovao na odredbi člana 73. ZKPBiH. Iako Ustavni sud zapaža da navedena odredba propisuje mogućnost donošenja privremene mjere u situaciji kada se postupak vodi pred tim sudom, a u konkretnom slučaju se postupak vodi pred pravosudnim organima Kraljevine Nizozemske, Ustavni sud uočava da je intencija Suda BiH bila da zahtjev iz odredbe člana 27. Zakona o međunarodnoj pomoći u krivičnim stvarima koji se odnosi na propisanost u domaćem zakonodavstvu veže za navedenu odredbu ZKPBiH. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ovakvo obrazloženje Suda BiH ne smatra proizvoljnim i zaključuje da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu.
• Odluka broj AP-7447/18 od 14. oktobra 2020. godine, st. 39. i 40, privremena mjera zabrane otuđenja imovine na osnovu zamolnice druge države, nema povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni člana II/3.k) Ustava BiH