Završio je Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.

Profesionalnu karijeru započeo je u Osnovnom javnom tužilaštvu Brčko, gdje je nakon položenog pravosudnog ispita 1978. godine obavljao dužnost zamjenika, a potom javnog tužioca. Od 1991. godine bio je zamjenik republičkog javnog tužioca BiH u Sarajevu. Početkom 1994. godine, nakon Vašingtonskog sporazuma kojim je uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine, imenovan je za ministra pravde u Vladi Republike i Federacije BiH. Od 1996. godine do kraja 1998. godine bio je ministar pravde Federacije BiH. Od 1999. godine obavljao je dužnost člana (sudije) Doma za ljudska prava za BiH, a od 2003. godine bio je i potpredsjednik Doma za ljudska prava za BiH i predsjednik drugog Vijeća Doma za ljudska prava za BiH. Objavio je više stručnih radova na temu krivičnog i ustavnoga prava, uprave i lokalne samouprave, te Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Također je recenzent, autor i koautor više stručnih knjiga i publikacija. Dugogodišnji je član/predsjednik i ispitivač u Komisiji za polaganje pravosudnog ispita na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije BiH. Predavač je u organizaciji OKO (Odsjek kaznene odbrane) i u OSCE-u za Bosnu i Hercegovinu. Kao pravni ekspert sudjelovao je na mnogim međunarodnim konferencijama o Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH, između ostalih i na konferenciji održanoj u Daytonu. Učesnik je velikog broja domaćih i međunarodnih konferencija o ustavnom pravu i ulozi Ustavnog suda u zaštiti ustavnih i ljudskih prava, te vladavini prava.

Za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine izabran je u maju 2002. a na dužnost je stupio u maju 2003. godine prilikom konstituiranja Ustavnog suda. Istovremeno je preuzeo dužnost predsjednika Ustavnog suda BiH koju je obavljao do 2006. godine. U periodu od 2015. do 2021. godine obavljao je dužnost potpredsjednika Ustavnog suda BiH. Dužnost predsjednika Ustavnog suda preuzeo je ponovo u junu 2021. godine. Mandat u Ustavnom sudu prestao mu je u augustu 2022. godine.