„Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”, naglašava prvi član Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, 10. decembra 1948. godine, proglašavanjem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima po prvi put u historiji čovječanstva svim ljudima je priznato pravo na „život, slobodu i sigurnost ... bez ikakvih razlika“. Priznavanje sveobuhvatnog seta građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava i sloboda čovjeka, ostvareno kroz Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, označava prekretnicu u savremenoj historiji.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 10. decembar kao Dan ljudskih prava kako bi se usmjerila pažnja „naroda svijeta” na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima kao zajedničko mjerilo postignuća za sve narode i sve države.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je jedno od prvih značajnijih postignuća Ujedinjenih nacija koje, kao dokument, predstavlja osnovnu filozofiju svih kasnijih pravno-obavezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948. godine. Dan ljudskih prava se obilježava kao simbol vjere i nade u pravedno društvo jednakih i ravnopravnih ljudi. Međutim, ipak se u praksi ne događa tako često da se neki akt i njegov sadržaj, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, toliko široko slavi i hvali, da se toliko mnogo ljudi, institucija i naroda na njega poziva, a da se istovremeno tako malo čita i još manje razumije.
Zato Ustavni sud Bosne i Hercegovine, čiji je osnovni zadatak štititi Ustav Bosne i Hercegovine, ustrajava na stavu da Ustav Bosne i Hercegovine, kao i Univerzalna deklaracija i na njoj izgrađeni međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, čine jedinstvenu cjelinu. Ovakvom razumijevanju značaja i uloge Univerzalne deklaracije doprinosi i sam Ustav Bosne i Hercegovine koji u preambuli podsjeća da su osnovne vrijednosti, zagarantirane i zaštićene Ustavom, inspirirane upravo Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, kao i drugim instrumentima ljudskih prava.
Od svog osnivanja 1997. godine, prema važećem Ustavu BiH, Ustavni sud Bosne i Hercegovine dosljedno štiti i, ostvarivanjem svojih ustavnih nadležnosti, promovira ljudska prava i slobode u najširem obimu.
Statistički podaci ukazuju na stalni rast broja podnesenih apelacija Ustavnom sudu zbog sumnje građana i drugih subjekata u kršenje njihovih ustavnih prava. To upućuje na zaključak da građani Bosne i Hercegovine u Ustavnom sudu BiH vide relevantnu adresu na kojoj ta prava mogu biti i jesu zaštićena. Godišnje ovaj Sud primi oko 6.000 novih predmeta, uglavnom apelacija. Više je faktora koji su uzrokovali ovako veliki broj apelacija. Efekti sveobuhvatne reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini, koja još nije do kraja provedena u svim segmentima, tek treba da se osjete. Poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, i pored stalnog napretka, još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou. S druge strane, zahvaljujući, između ostalog, velikom doprinosu međunarodne zajednice projektima edukacije, znatno je porasla svijest građana o njihovim pravima i mehanizmima zaštite. Ustavni sud je i pozvan i obavezan biti u službi zaštite tih prava u skladu s Ustavom.
Kao i do sada, Ustavni sud će ustrajati na ostvarivanju svoje uloge u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine i zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te na promociji i podizanju svijesti u društvu o vrijednosti i značaju neotuđivih prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koja svaki čovjek stiče već samim rođenjem.
