Na današnjoj 96. plenarnoj sjednici, prvoj održanoj u 2016. godini, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučivao o jednom broju zahtjeva za ocjenu ustavnosti i apelacija o navodnim povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Isključivo radi ilustracije izdvajamo:
Odlučujući u predmetu U 3/15 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje odbacio zahtjev Općinskog suda u Čapljini za utvrđenje da nedonošenje provedbenih propisa od strane izvršne vlasti u odnosu na Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) i Zakon o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 15/96) predstavlja pravnu prazninu koja dovodi do kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava i za nalaganje donošenja provedbenih propisa za osiguranje prava vojnih osiguranika.
Odlučujući u predmetu U 6/15 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbio zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti člana 37. stav 4. Zakona o taksi-prevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 11/14) jer je utvrdio da je član 37. stav 4. Zakona o taksi-prevozu u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 11/14) u skladu s članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odlučujući u predmetu U 8/15 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio kao nedopušten zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05, 32/07) s čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi s članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je riječ o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u zahtjevu ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje (Odluka Ustavnog suda BiH broj U 29/13 od 28. marta 2014. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 40/14).
Odlučujući u predmetu AP 2960/12 Ustavni sud BiH je odbio kao neosnovanu apelaciju Meme Karišika podnesenu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 000844 11 Uvp od 11. maja 2012. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000844 07 U od 21. juna 2011. godine jer je zaključio da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su Vrhovni i Kantonalni sud, u obrazloženju svojih odluka, dali detaljne i jasne razloge u pogledu izvršenja Odluke Ustavnog suda broj AP 2301/06 i prava apelantice u toj odluci, kao člana porodičnog domaćinstva svoje bake, u smislu člana 6. i člana 21. stav 2. ZSO, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je razmatrao i apelaciju BOR banke d.d. Sarajevo podnesenu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 Ip 005657 12 Pž od 3. septembra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 Ip 005657 09 Ip od 12. januara 2012. godine, u kojoj apelantica, putem punomoćnika, tvrdi da su joj osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
U suštini, između ostalog, apelantica smatra i u apelaciji ističe da su joj navedena prava povrijeđena jer je u osporenim rješenjima činjenično stanje pogrešno utvrđeno, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, te da je u obrazloženju osporene drugostepene odluke izostalo logično i uvjerljivo obrazloženje za zaključak da je prvostepeni sud pravilnom ocjenоm izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje za koje je dao pravno valjane razloge.
Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili materijalno pravo, a s čim u vezi nisu izostali ni detaljni razlozi i obrazloženja u osporenim odlukama.
Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se kršenje navedenog prava vezuje za proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, te s tim u vezi nedostatak obrazloženja u osporenim odlukama, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
Stoga je Ustavni sud BiH odbio kao neosnovanu ovu apelaciju.
Sve odluke o zahtjevima za ocjenu ustavnosti i apelacijama, usvojene na sjednici, bit će u roku od mjesec dana dostavljene podnosiocima zahtjeva, odnosno apelacija i objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
