26. februar 2009. godine - Ustavni sud BiH je danas okončao 110. sjednicu Malog vijeća i 76. sjednicu Vijeća od pet sudija. Ustavni sud BiH je riješio dva zahtjeva za donošenje privremene mjere, 18 zahtjeva za preispitivanje odluka Ustavnog suda BiH, te odlučio o 155 pojedinačnih apelacija.
Između ostalih, Ustavni sud BiH je odbacio apelaciju Socijaldemokratske partije BiH broj AP 3924/08, izjavljenu protiv Rješenja Općinskog vijeća Gradačac broj 01-05-362/08 od 2. decembra 2008. godine kojim je A.H imenovan za predsjedavajućeg Općinskog vijeća. Ustavni sud BiH se proglasio nenadležnim za odlučivanje, jer odluke Općinskog vijeća ne ulaze u apelacionu nadležnost Ustavnog suda BiH, budući da prema svojoj pravnoj prirodi nemaju karakter sudske odluke.
U više predmeta Ustavni sud BiH je utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja postupka. Ustavni sud BiH je posebno naglasio da sudovi moraju imati u vidu standarde razumnosti odlučivanja kada se radi o postupcima hitne prirode, kao što je to slučaj sa radnim sporovima. Tako, povodom apelacije Ive Burića i dr. broj AP 372/06, Ustavni sud je utvrdio da je nerazumna dužina trajanja postupka u radnom sporu koji je trajao 7 godina i jedan mjesec, od čega pred Općinskim sudom više od šest godina.
U predmetu broj AP 1665/06, pokrenutom povodom apelacije E.I., Ustavni sud je odlučio da nema kršenja prava na pravično suđenje u krivičnom postupku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3.d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u slučaju kada se apelant žali da mu nije lično uručena optužnica, a apelant u vrijeme dostave optužnice nije bio dostupan državnim organima, već je ona uručena njegovom braniocu po službenoj dužnosti. Osim toga, nema kršenja prava na pravično suđenje kada apelant nije bio u mogućnosti da lično ili posredstvom branitelja ispita svjedoka/saoptuženog, jer je u fazi istrage apelant bio nedostupan državnim organima, a u vrijeme održavanja glavnog pretresa svjedok/saoptuženi nije bio dostupan državnim organima. Također, pročitani iskaz na glavnom pretresu nije dokaz na kojem se u odlučujućoj mjeri zasniva presuda protiv apelanta.
U predmetu broj AP 2312/06, pokrenutom povodom apelacije Jurice Granića, Ustavni sud BiH je potvrdio svoj prethodno utvrđen stav da je otpisivanje zakonske zatezne kamate za period rata, po osnovu člana 2. stav 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja (u verziji izmjena i dopuna, „Službene novine Federacije BiH” broj 29/05), protivustavno, jer je zakon retroaktivno mijenjao uslove za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate.
U predmetu broj AP 2348/06, rješavajući apelaciju Nedeljka Milunovića, Ustavni sud BiH je zaključio da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. u vezi sa stavom 3. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada je apelant proglašen krivim za prekršaj u prekršajnom postupku u kojem nije uredno pozvan na ročište i kada mu nije omogućeno da tom postupku prisustvuje i u njemu učestvuje prema principima kontradiktornosti i ravnopravnosti strana kao sastavnim elementima prava na pravično suđenje.
Rješavajući apelaciju Hilme Popovića, vijećnika Općinskog vijeća Općine Goražde, Ustavni sud BiH je utvrdio povredu prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je narušen princip proporcionalnosti u odnosu na ravnotežu između ograničavanja apelantovog prava na slobodu izražavanja, s jedne strane, i zaštite ugleda javne ličnosti, s druge strane, u situaciji kada su redovni sudovi apelantovo sporno izražavanje, koje sadrži netačnu činjenicu, okvalificirali kao klevetu izvan dozvoljenog stepena slobodne procjene i naložili apelantu da plati odštetu tužitelju Salki Obhođašu.
U predmetu broj AP 3150/06, rješavajući apelaciju Mirsada Salihovića, Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada drugostepeni sud proizvoljnom primjenom materijalnog prava preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za isplatu regresa, pozivajući se na nedostatak sredstava u budžetu Tuzlanskog kantona i nepostojanje pratećih propisa kojima se utvrđuje visina regresa za apelanta iako je samo pravo na regres utvrđeno Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona (“Službene novine Tuzlanskog kantona” broj 14/01).
Naredna sjednica Vijeća od pet sudija Ustavnog suda BiH održat će se 17. marta 2009. godine.