Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas, 11. oktobra 2017. godine, održao redovnu, 60. sjednicu Velikog vijeća.
U skladu sa članom 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud je odbacio jedan broj apelacija koje su podnesene neblagovremeno, ili nakon proteka roka za podnošenje apelacije ili preuranjeno, odnosno u slučajevima u kojima je utvrdio da apelanti u prethodnom postupku nisu iskoristili sve raspoložive pravne lijekove.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na današnjoj sjednici donio, između ostalih, i 19 odluka u predmetima u kojima su apelacije bile podnesene protiv rješenja o pritvoru odnosno mjerama zabrane.
Odlučujući o apelacijama u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, o dopustivosti i meritumu, Ustavni sud je donio jedan broj odluka kojima je ustanovljena povreda prava apelanata na pravično suđenje, te odbio kao neosnovan jedan broj apelacija povodom kojih je zaključio da takve povrede nije bilo.
Isključivo radi ilustracije izdvajamo:
Odlučujući u predmetu broj AP 3439/17 Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neosnovanu apelaciju Acika Cana podnesenu protiv presudâ Suda Bosne i Hercegovine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima u odnosu na pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio kao nedopuštenu apelaciju Acika Cana podnesenu protiv presudâ Suda Bosne i Hercegovine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Acik Can, državljanin Republike Turske i Republike Srbije, podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i rješenja Ministarstva – Službe za poslove sa strancima, osporavajući Presudu Suda BiH broj S1 3 U 023396 17 Uvp od 9. augusta 2017. godine. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama, kojima mu je otkazano pravo na stalni boravak i izrečena mjera protjerivanja s teritorije BiH na četiri godine, povrijeđeno pravo na slobodu kretanja. U prilog tome apelant u suštini iznosi iste navode o kojima je Ustavni sud već odlučio u okviru analize navodnog kršenja prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te zaključio da su odluka o otkazivanju prava na stalni boravak i izrečena mjera protjerivanja zasnovane na uvjetima propisanim zakonom, donesene u postupku koji je propisan zakonom u kom je apelant imao potrebne proceduralne garancije, te da razlozi i obrazloženja iz osporenih odluka nedvosmisleno upućuju na zaključak da je predmetno miješanje proporcionalno legitimnom cilju koji se tiče zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti BiH, odnosno da predstavlja mjeru neophodnu u demokratskom društvu s ciljem poštovanja vladavine prava.
Stoga, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kada su odluka o otkazivanju prava na stalni boravak i izrečena mjera protjerivanja zasnovane na uvjetima propisanim zakonom, donesene u postupku koji je propisan zakonom u kom je apelant imao sve proceduralne garancije, te kada razlozi i obrazloženja iz osporenih odluka nedvosmisleno upućuju na zaključak da je predmetno miješanje proporcionalno legitimnom cilju koji se tiče zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti BiH, odnosno da predstavlja mjeru neophodnu u demokratskom društvu s ciljem poštovanja vladavine prava. Iz istih razloga nema kršenja apelantovog prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
Ustavni sud, također, zaključuje da nema kršenja prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na porodični život budući da je apelant imao mogućnost i da je koristio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju u predmetnom postupku.
U slučajevima u kojima je Sud utvrdio da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje, nadležnim sudovima ili upravnim tijelima naloženo je da hitno okončaju postupke, te da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke obavijeste Sud o mjerama koje su preduzete s ciljem izvršenja odluka.
Apelacije koje su očito, prima facie, bile neosnovane Sud je odbacio. Činjenice koje su apelanti podnijeli Sudu u tim slučajevima ni na koji način nisu mogle opravdati tvrdnju apelanata da postoji kršenje njihovih prava zaštićenih Ustavom, ili da stranke u postupku snose posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom.
Sve odluke usvojene na sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
