Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 18. januara 2024. godine održao 140. plenarnu sjednicu na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije.

Ustavni sud je ovu plenarnu sjednicu zbog iznenadnih i objektivnih okolnosti (otkazivanja letova međunarodnih sudija uslijed loših vremenskih prilika) održao online putem.
Na početku plenarne sjednice Ustavni sud je razmatrao Informaciju o dosadašnjim aktivnostima Ustavnog suda koje su preduzete s ciljem funkcioniranja Ustavnog suda u novonastalim okolnostima, kao i o svim budućim aktivnostima i mjerama koje će Ustavni sud preduzeti s ciljem nesmetanog funkcioniranja Suda.

U okviru ove tačke Ustavni sud je donio odgovarajuće zaključke. Jedan od zaključaka je da će Ustavni sud u narednom periodu pripremiti odgovarajuću strategiju koja će omogućiti daljnje nesmetano funkcioniranje Ustavnog suda.

Ustavni sud ponovo poziva nadležne zakonodavne organe entiteta (Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnu skupštinu Republike Srpske) da odmah, bez daljnjeg odlaganja, ispune svoju ustavnu obavezu i izaberu nedostajuće sudije u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a sve s ciljem da se omogući nesmetano funkcioniranje najvažnije institucije u Bosni i Hercegovini.

Naime, iako je prošlo skoro dvije godine od odlaska u penziju sudije Mate Tadića, više od godinu dana od odlaska u penziju sudije Miodraga Simovića, te iako je i sudija Zlatko M. Knežević nedavno otišao u prijevremenu penziju na vlastiti zahtjev, nadležni zakonodavni organi entiteta ne biraju nedostajuće sudije u Ustavni sud, čime direktno krše i podrivaju Dejtonski mirovni sporazum i u okviru njega Aneks IV Ustava Bosne i Hercegovine.

U tom smislu podsjećamo da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, utemeljen članom VI Ustava Bosne i Hercegovine kao nezavisni čuvar Ustava, najviši garant zaštite vladavine prava u BiH i institucionalni garant za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ustanovljenih Ustavom Bosne i Hercegovine i instrumentima Aneksa I Ustava. Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije dio ni zakonodavne, ni izvršne, ni redovne sudske vlasti, nego je Ustavom Bosne i Hercegovine pozicioniran kao posebna samostalna i nezavisna vlast koja, na osnovu Ustava, djeluje kao korektivni faktor za ostala tri segmenta vlasti i kao takav nije im dužan polagati račune. Samo Ustavni sud Bosne i Hercegovine može donositi propise i opće akte koji se tiču njegovog rada i njegove uloge utvrđene Ustavom Bosne i Hercegovine. Iz svega ovoga proizlazi da Ustavni sud BiH u ustavno-pravnom sistemu Bosne i Hercegovine uživa potpunu samostalnost i nezavisnost od bilo koje grane vlasti, a što mu je dao isključivo Ustav Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da i u ovim izuzetnim i veoma izazovnim okolnostima Ustavni sud ima potpuni legalitet i legitimitet u svom radu, a što crpi direktno iz Ustava Bosne i Hercegovine i svojih Pravila, koja Ustavni sud donosi na osnovu Ustava BiH. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće i svako njihovo nepoštovanje predstavlja krivično djelo.

Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:

U-21/22 – Odlučujući o zahtjevu Bakira Izetbegovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva prvog zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 5. stav (3) Pravilnika o uniformama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 11-02-3-1864-13/16 od 24. aprila 2017. godine koji glasi: „Vjerska obilježja uz uniformu mogu se nositi na način da ista ne budu vidljiva“, Ustavni sud je utvrdio da je osporena odredba u saglasnosti sa članom II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija).

Sažetak odluke:

Odlučujući o predmetnom zahtjevu, Ustavni sud je, između ostalog, podsjetio da je Evropski sud u svojoj praksi istakao da može, po potrebi, uzeti u obzir bilo koji konsenzus i zajedničke vrijednosti koje proizlaze iz prakse država potpisnica Evropske konvencije. Također je istakao da je iz Pravilnika o uniformama vidljivo da se pravila o vidljivom isticanju vjerskih simbola u Oružanim snagama BiH jednako primjenjuju na sve pripadnike te da je zaštita načela neutralnosti u Oružanim snagama BiH kompatibilna s vrijednostima na kojima se zasnivaju Ustav BiH i Evropska konvencija. Ustavni sud je smatrao da Ministarstvo odbrane BiH zbog specifičnog karaktera Oružanih snaga BiH može zahtijevati od svojih pripadnika/pripadnica da se suzdrže od iskazivanja određenih vjerskih uvjerenja na radnom mjestu. U vezi s tim, Ustavni sud je podsjetio na to da Evropski sud ističe supsidijarnu ulogu mehanizma Evropske konvencije, prema kojoj domaće vlasti imaju direktan demokratski legitimitet, te su u boljem položaju da procijene potrebe i uvjete u odnosu na pitanje o odnosima između države i različitih religija, o kojima mišljenja u demokratskom društvu opravdano mogu biti veoma različita. Osim toga, Ustavni sud je istakao da se osporenom odredbom vjerska sloboda ne ograničava općenito u Oružanim snagama BiH, te da je vojnim licima omogućeno obavljanje vjerskih aktivnosti u skladu sa specifičnostima svake od vjera. Ustavni sud je zaključio da zabranom nošenja hidžaba uz uniformu tokom vojne službe u Oružanim snagama BiH nije prekršeno pravo na slobodu vjere.

U-11/23 – Odlučujući o zahtjevu Kantonalnog suda u Tuzli za ocjenu ustavnosti člana 3. stav 1. tačka 4. i stav 2, te člana 12. Zakona o komunalnim taksama, Ustavni sud je utvrdio da osporene odredbe nisu u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

U-14/23 – Odlučujući o zahtjevima Kantonalnog suda u Tuzli za ocjenu ustavnosti člana 32. stav 5, člana 34. stav 3, člana 35. stav 1. tačka a) i člana 36. stav 1. tač. a) i c) Zakona o komunalnoj privredi Posavskog kantona i člana 10. tač. 2. i 3, člana 11. stav 1. i člana 14. Odluke o komunalnoj naknadi, čl. 3, 4, 6, 9, 12, 14, 17. i 20. Odluke o komunalnoj naknadi i člana 3. tačka 2, člana 4. stav 1, člana 9, člana 12. tačka 3, člana 14, člana 17. tač. 1. i 7. i člana 20. Odluke o komunalnoj naknadi Općine Domaljevac-Šamac, Ustavni sud je utvrdio da su osporene odredbe Zakona o komunalnoj privredi Posavskog kantona u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije. Odbačeni su kao nedopušteni zahtjevi za ocjenu ustavnosti osporenih odredbi odluka o komunalnim naknadama zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje.

U-20/23 – Odlučujući o zahtjevima Kantonalnog suda u Tuzli za ocjenu ustavnosti člana 102. stav (2) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i čl. 7, 14. i 20. Zakona o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, Ustavni sud je utvrdio da su osporene odredbe citiranih zakona u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav (1) Evropske konvencije i članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

U-21/23 – Odlučujući o zahtjevu Denisa Zvizdića, drugog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i 14 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da član 280a. Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 64/17, 104/18, 15/21, 89/21, www.ohr.int – Odluka VP br. 12/23 i 73/23) nije u skladu sa članom II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10. Evropske konvencije i ukinuo osporenu odredbu navedenog zakona. Dalje je utvrđeno da su čl. 208a, 208b, 208v, 208g, 208d. i 208đ. citiranog zakona u skladu sa članom II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10. Evropske konvencije.

Sažetak odluke:

U pogledu ocjene ustavnosti člana 280a. Ustavni sud je, između ostalog, smatrao da obim djela koja se mogu smatrati kažnjivim u skladu sa članom 280a. osporenog zakona (Povreda ugleda Republike Srpske i njenih naroda) dovodi u pitanje proporcionalnost miješanja kroz krivične sankcije. Osim toga, Ustavni sud je primijetio da krivično djelo iz citiranog člana, za koje je propisana kazna zatvora, ostavlja mogućnost primjene mjera propisanih Zakonom o krivičnom postupku za osiguranje prisustva optuženog lica i uspješno vođenje krivičnog postupka, odnosno mogućnost da se optuženom odredi i pritvor, što dodatno potvrđuje odvraćajući učinak člana 280a. Ustavni sud je zaključio da član 280a. nije proporcionalan ciljevima zbog kojih je donesen i da takvo miješanje u slobodu izražavanja nije „neophodno u demokratskom društvu“.

Razmatrajući čl. 208a, 208b, 208v, 208g, 208d. i 208đ, Ustavni sud je ukazao da to što je kleveta, nakon dužeg perioda, ponovo propisana kao krivično djelo nije samo po sebi protivno Ustavu BiH ili Evropskoj konvenciji. Međutim, Ustavni sud je smatrao nužnim i da ukaže da, iako nije ocijenio neustavnim navedene odredbe, nadležni organi u Republici Srpskoj trebaju postupati s posebnom pažnjom u slučaju krivičnog progona za djela propisana ovim članovima, a naročito voditi računa da osporene odredbe primjenjuju u skladu sa standardima utvrđenim dugogodišnjom praksom Evropskog, ali i Ustavnog suda, te naglasio da bi nadležni organi trebali, koliko je to moguće, izbjegavati korištenje pravnih lijekova koji bi mogli odvratiti građane, a posebno novinare, od iznošenja kritičkog mišljenja o pitanjima od javnog interesa zbog straha od krivičnih i drugih sankcija. Ustavni sud je zaključio da su čl. 208a, 208b, 208v, 208g, 208d. i 208đ. Krivičnog zakonika Republike Srpske u skladu sa članom II/3.h) Ustava BiH i članom 10. Evropske konvencije.

AP-3993/22 („Face“ d.o.o. Sarajevo) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio kršenje načela pravne sigurnosti kao jednog od osnovnih vidova vladavine prava koje je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 387307 22 Rev 2 od 24. januara 2023. godine. Odloženo je odlučivanje o apelacionim navodima protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 387307 16 Pž 4 od 5. jula 2022. godine i donošenje odluke o kršenju prava na suđenje u razumnom roku do donošenja odluke Vrhovnog suda o izvršenju ove odluke Ustavnog suda. Odlučeno je da Odluka Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP-3993/22 od 27. aprila 2023. godine ostaje na pravnoj snazi do konačne odluke Ustavnog suda o dijelu apelacije čije je odlučivanje odloženo.

AP-1520/23 (Ivica Mišković) – U ovom predmetu Ustavni sud je, između ostalog, utvrdio da postoji povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. u vezi sa stavom 1. tačka c) Evropske konvencije kada Osnovni sud nije u roku propisanom članom 202. stav (1) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske izvršio kontrolu opravdanosti apelantovog pritvora.

AP-3158/23 (R. J.) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je došlo do povrede apelanticinog prava na nepristrasnost suda kao aspekta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer apelanticin zahtjev za izuzeće disciplinskog tužioca nije razmotren u svjetlu objektivnog testa i percepcije vanjskog posmatrača s obzirom na sadržaj dokaza u kojima se spominje ime člana prvostepene disciplinske komisije, koje je navedena komisija cijenila u vezi s apelanticinom disciplinskom odgovornošću.

Ustavni sud je na ovoj sjednici razmatrao i apelacije koje su se ticale povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku o kojima je donio odluke.

Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.