Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas održao 118. plenarnu sjednicu putem web platforme i elektronskim putem 111. sjednicu Velikog vijeća Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na kojima je razmatrao zahtjev za ocjenu ustavnosti i apelacije.
Na današnjoj plenarnoj sjednici Ustavni sud je donio slijedeću odluku:
U predmetu broj U 5/20 Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev 28 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Odluke o odgađanju održavanja lokalnih izbora 2020. godine broj 05-1-07-1-393-25/20 od 23. maja 2020. godine (objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 29/20 od 23. maja 2020. godine), koju je donijela Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine, jer Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje. U navedenoj odluci Ustavni sud je naglasio da se u konkretnom slučaju radi o ocjeni zakonitosti akta za koji postoji sudska zaštita pred redovnim sudom (Sudom BiH, u skladu s nadležnošću tog suda) i bez obzira na moguću ocjenu o kršenju zakona, u postupku pred Ustavnim sudom se ne može cijeniti zakonitost općeg akta (kao podzakonskog akta), već ustavnost, ako su ispunjeni uvjeti koji su već navedeni u praksi Ustavnog suda. Stoga, imajući u vidu tvrdnje iz zahtjeva u pogledu neustavnosti i nezakonitosti osporene odluke, koje se odnose na produženje trajanja mandata izabranih predstavnika, nemogućnost odgađanja izbora u cijelosti, razloge za odgađanje izbora zbog nemogućnosti glasanja i nepridržavanje roka do kojeg se izbori mogu odgoditi, Ustavni sud smatra da se radi o nadležnosti redovnog suda. Prema tome, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje razlozi da odstupi od svoje prakse u tumačenju nadležnosti, odnosno da se proglasi nadležnim za ocjenu ustavnosti osporene odluke kao pravnog akta niže pravne snage od zakona, odnosno akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Od odluka koje je danas donio na sjednici Velikog vijeća Ustavni sud radi ilustracije izdvaja:
AP 1719/20 – u kojoj je Ustavni sud zaključio da postoji povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija) u vezi s pravom na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju kada je, zbog propusta redovnog suda da po isteku dva mjeseca ispita da li je primijenjena mjera zabrane kojom se ograničava apelantova sloboda kretanja i dalje potrebna, apelant lišen mogućnosti da u adversarnom postupku pred sudom ospori izrečene mjere, te u nedostatku odluke iskoristi djelotvoran pravni lijek propisan zakonom.
AP 5252/18 – u kojoj je Ustavni sud zaključio da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je osporenom odlukom Okružnog suda u Banjaluci zbog načina tumačenja odredbi Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske i Zakona o notarima Republike Srpske koji se odnose na izvršne notarske isprave, a koje nema eksplicitan osnov u navedenim zakonima, apelantima odbijen prijedlog za izvršenje.
AP 1218/20 – u kojoj je Ustavni sud zaključio da postoji kršenje prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka e) Evropske konvencije kada rješenje kojim je određena mjera prisilnog zadržavanja na liječenju nije doneseno u skladu sa zakonom jer je zadržavanje određeno „do daljnjeg“ i kada u postupku nije pribavljeno pismeno mišljenje jednog od odgovarajućih psihijatara o tome da li je prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi neophodan.
Sve odluke usvojene na današnjim sjednicama bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
