Dana, 9. 5. 2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je LV sjednicu Malog vijeća i XXXI plenarnu sjednicu. Nakon toga je održana i XXXV sjednica Vijeća od pet sudaca. Na sjednici Malog vijeća Ustavni sud je odbio kao neosnovane osam zahtjeva za donošenje privremene mjere. Između ostalog, odbijen je kao neosnovan zahtjev Muharema Kurtovića, Hasana Kurtovića, Husnije Kurtović, Zaima Kurtovića i Huseina Kurtovića, za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene apelantima presudom Vrhovnog suda, broj Kž-592/05 od 2. februara 2006. godine, do donošenja konačne odluke o apelaciji. Navedenom presudom apelanti su oglašeni krivim jer su izvršili krivična djela tako što su, 10. februara 2005. godine, u namjeri da prisilom vrate suprugu jednog od apelanata, naoružani hladnim i vatrenim oružjem, nasilno ušli u kuću njenog oca, Hasana Veladžića, te koristeći sprej za oči i udarajući i pucajući izazvali teška ranjavanja određenog broja osoba koja su se tu zatekla. Također je odbijen kao neosnovan zahtjev Tome Mihajlovića, za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja pravomoćne presude Kantonalnog suda, po kojoj je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, do donošenja odluke o apelaciji. Kantonalni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, radi utvrđene krivice za počinjeno krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Prema navednoj presudi, apelant je krivično djelo protiv civilnog stanovništva počinio 7. juna 1992. godine radnjama fizičkog zlostavljanja i povređivanjem osobnog dostojanstva u akciji pretresa kuća u selu Irice, općina Teslić nad civilom Bošnjakom i u logoru u Tesliću tijekom mjeseca juna i jula, izvršenim nad civilima bošnjačke nacionalnosti i silovanjem djevojke bošnjačke nacionalnosti u policijskoj zgradi u Tesliću u drugoj polovici 1992. godine. Istom presudom apelant je oslobođen od optužnice za počinjeno djelo fizičkog zlostavljanja civila bošnjačke nacionalnosti (F.Š.) u Tesliću dana 7. juna 1992. godine i silovanja žene (G.H.) u Tesliću u junu 1992. godine. U obrazloženju Presude Kantonalni sud detaljno je naveo i opisao provedene dokaze u postupku, među kojima: saslušanje 37 svjedoka, čitanje iskaza 25 svjedoka i jednog sudskog vještaka, uvid i čitanje potvrda o nestalim, uvid i čitanje sudsko-medicinske ekspertize, uvid i čitanje zapisnika o utvrđivanju identiteta, uvid i čitanje u knjigu rasporeda obavljanja službe policajaca za maj-august za apelanta, uvid u uniformu rezervne policije koju je dužio apelant i u službenu legitimaciju, saslušanje samog apelanta, te druge provedene dokaze. Na plenarnoj sjednici Ustavni sud je odlučio da usvoji molbu Osnovnog suda Brčko Distrikta i produžio je rok od 30 na rok od 60 dana koji se odnosi na naređenje o izvršenju odluke Ustavnog suda broj AP 214/03. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije. U konkretnom slučaju, apelanti nisu naveli nikakve činjenice i razloge, niti dostavili dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići izvršenjem pravosnažne sudske presude, a kojom im je u zakonito sprovedenom postupku izrečena kazna lišenja slobode. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potvrđeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije njihove zahtjeve za donošenje privremenih mjera. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije. Na Vijeću od pet sudaca Ustavni sud je riješio 484 predmeta. U predmetu AP 1612/05 Ustavni sud je odbacio kao nedopuštene apelacije većeg broja građana podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u pogledu ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo i kod Investbanke Beograd, zbog toga što su ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud je usvojio ove apelacije u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine i utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ova odluka dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom. Ustavni sud je zaključio da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu isplate stare devizne štednje deponovane kod Ljubljanske banke dd. Ljubljana glavna filijala Sarajevo i Investbanke Beograd zbog toga što su apelacije ratione personae inkopatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine. Sve odluke usvojene na ovim sjednicama bit će objavljene na web stranici Ustavnog suda BiH u roku od mjesec dana, nakon što se dostave apelantima.