U nastavku svoje XXX plenarne sjednice, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je razmatrao zahtjev Predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Mustafe Pamuka, kojim traži da se ispita regularnost postupka, odnosno utvrđivanje postojanja ili nepostojanja ustavne osnove za izjavu da se Ugovor između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji smatra destruktivnim po vitalne interese bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini. Sud je utvrdio da Izjava Kluba poslanika bošnjačkog naroda Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ne ispunjava uslove proceduralne ispravnosti iz člana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine zato što se ne radi o pitanjima vitalnog interesa bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da nije od važnosti to što se Ugovor odnosi na one pripadnike HVO i članove njihovih porodica, koji su ujedno i državljani Republike Hrvatske. Naime u konkretnom slučaju radi se o međudržavnom ugovoru između dvije jednakopravne, suverene države, koji se odnosi na pomoć koju jedna država, Republika Hrvatska, želi pružiti drugoj državi, Bosni i Hercegovini, kod rješavanja vrlo delikatnih i značajnih pitanja invalidskih prava žrtava rata. Kod zaključivanja takvih ugovora, države ugovornice uživaju široko polje slobodne procjene, ali ne može se propisom jedne države nametati obaveza drugoj državi. Međudržavnim ugovorom države ugovornice mogu biti obavezane u obimu i na način koji međusobno dogovore, u skladu sa svojim propisima. U tom smislu, Republika Hrvatska je odredila da je pomoć, koju svojom suverenom voljom želi dati pojedincima u Bosni i Herceogivni, a posredno i boračko-invalidskim fondovima, može biti raspoređena pripadnicima HVO i članovima njihovih porodica, koji su ujedno i njeni državljani. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se sredstva prema članu 65. Zakona o pravima branilaca mogu upotrijebiti «prema želji davaoca sredstava». Dovodeći u vezu ovaj član sa ranije navedenom obavezom iz člana 62. stav 3. istog zakona Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo da Ugovor ima «diskriminirajući efekat ili namjeru», niti postavlja bilo koje pitanje koje bi bilo od vitalnog interesa jednog konstitutivnog naroda, a u konkretnom slučaju bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini. U skladu sa ovom odlukom Ustavnog suda, Dom naroda je obavezan da nastavi i okonča svoj blokirani postupak izjašnjavanja o davanju saglasnosti na Ugovor, po proceduri predviđenoj u članu IV/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je također odbacio kao nedopuštene 11 zahtjeva za ocjenu ustavnosti koja su podnijela neovlaštena lica ili zato što Sud nije nadležan za odlučivanje o osporenim aktima. Između ostalih odbačeni su zahtjevi Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovie za rješavanje sukoba nadležnosti između Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva finansija zato što ih je podnijelo neovlašteno lice. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbio zahtjev Ive Mire Jovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere koju je zatražio uz svoj zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o Javnom televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva nije ponudio nijedan argument koji bi opravdao donošenje privremene mjere. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetnog zahtjeva. Odlučujući o apelacijama više apelanata podnesenih zbog ostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položene kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo i kod Investbanke Beograd, Ustavni sud je zaključio da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u pogledu isplate stare devizne štednje deponovane kod Ljubljanske banke dd. Ljubljana glavna filijala Sarajevo i Investbanke Beograd. Međutim, Bosna i Hercegovina je odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine. Ustavni sud je usvojio devet rješenja o neizvršenju svojih odluka. Polazeći od ustavne odredbe da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće usvojena rješenja će biti dostavljena Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, obzirom da neizvršenje odluke Ustavnog suda predstavlja krivično djelo, kako je to propisano Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću se biti dostavljena informacija o svim rješenjima kojima je konstatirano da odluke Ustavnog suda nisu izvršenje. Sva usvojena rješenja o neizvršenju će u roku od pet dana biti dostupna na web stranici Ustavnog suda. Ustavni sud je usvojio i nekoliko internih akata administrativno-finansijske prirode. Između ostalog usvojen je i Godišnji obračun Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za 2005. godinu. Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će objavljene na web stranici Ustavnog suda BiH u roku od mjesec dana, nakon što se dostave apelantima.