Postoji kršenje prava iz članka 5. stavak 1.e) i stavak 4. Europske konvencije kada važeći zakoni precizno ne definiraju mogućnost, uvjete, način i postupak izricanja, produljenja ili prestanka mjere obveznog liječenja i čuvanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi osobama koje su kazneno djelo učinile u stanju neuračunljivosti, niti pristup „sudu" radi ispitivanja zakonitosti pritvaranja, što ostavlja prostor za proizvoljnu primjenu zakona.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2271/05 od 21. prosinca 2006. godine, st. 77–81., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-672/07 od 17. prosinca 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/10, kazneni postupak, izricanje mjere sigurnosti liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi
Postoji kršenje članka 5. stavak 4. Europske konvencije kada sud, odlučujući o žalbi protiv odluke o pritvoru, nije preispitao odluku kojom je određen pritvor, već je samo formalno proveo žalbeni postupak, potvrdio prvostupanjsko rješenje bez mogućnosti razmatranja okolnosti za pritvor s obzirom na obligatoran karakter pritvora i na taj način pravni lijek koji je apelant izjavio učinio iluzornim.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-573/07 od 29. travnja 2009. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 75/09, utvrđena povreda članka 5. Europske konvencije i članka II/3.(d) Ustava BiH
Članak 5. stavak 4. Europske konvencije, koji sadrži pravo „pokretanja postupka pred sudom”, ne utvrđuje zahtjev neovisnosti i nepristranosti tog suda (u jezičnom smislu, sadržajno, već traži „sud“) i stoga se razlikuje od članka 6. stavak 1. koji se, između ostalog, odnosi na „neovisan i nepristran sud“. Međutim, Europski sud je u nekoliko presuda zaključio da je neovisnost jedan od najvažnijih konstitutivnih elemenata pojma „sud“ (vidi Neumeister protiv Austrije, presuda od 27. lipnja 1968., serija A, broj 8, § 24. i DN protiv Švicarske [VV] broj 27154/95, stavak 42., ECHR 2001-III). Prema mišljenju Europskog suda, bilo bi nezamislivo da članak 5. stavak 4. Konvencije, koji se, između ostalog, odnosi na tako osjetljivo pitanje kao što je lišavanje slobode osobe, ne bi trebao podjednako predviđati, kao temeljni uvjet, nepristranost tog suda.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-599/21 od 9. lipnja 2021. godine, stavak 45., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 44/21, nema povrede članka 5. stavak 4. Europske konvencije ni članka II/3.(d) Ustava BiH u pogledu apelantovih navoda o pristranosti suca koji je u postupku sudske kontrole donio rješenje o produljenju pritvora apelantu
Ustavni sud ukazuje na praksu Europskog suda u kojoj je utvrđeno da garancije koje nudi članak 5. stavak 4. Europske konvencije nisu primjenjive u situaciji kada domaći zakon, nakon što je pritvoreniku određen/produljen pritvor nakon izricanja prvostupanjske osuđujuće presude, ne daje ista proceduralna prava kao osobama koje se nalaze u pritvoru prije izricanja prvostupanjske presude, odnosno kada domaći zakon ne predviđa poseban postupak koji nadilazi zahtjeve članka 5. stavak 4. Europske konvencije (vidi Europski sud, Filat protiv Moldavije, presuda od 7. ožujka 2022. godine, predstavka broj 11657/16, točka 34.). Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je protiv apelanta donesena presuda, radi o novoj fazi postupka, a samim tim i o novoj fazi pritvora, pri čemu odredbama ZKPRS nije propisan poseban postupak njegove kontrole. Za razliku od pritvora nakon potvrđivanja optužnice, koji je reguliran odredbom članka 202. ZKP-a kojim je propisana obvezna dvomjesečna kontrola opravdanosti pritvora, za pritvor određen nakon izricanja presude u odredbi članka 203. ZKPRS nije propisana obvezna kontrola opravdanosti te vrste pritvora. Trajanje tog pritvora je vezano za pravomoćnost presude, odnosno izrečenu kaznu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se načinom na koji je reguliran pritvor nakon izricanja prvostupanjske presude u ZKPRS ne krše garancije iz članka 5. stavak 4. Europske konvencije, kao i da nisu utemeljeni apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost zbog toga što je na njegovu štetu povrijeđena odredba članka 202. stavak 1. ZKPRS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2950/23 od 30. svibnja 2024. godine, točka 21.
