U konkretnom slučaju apelant se poziva na svoje pravo na dopisivanje u situaciji koja nije zakonom dopuštena i kada šalje poruke s mobilnog telefona iz zatvora osobama koje instruira kako da se ponašaju u postupku. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev" koji pokreće pitanje prava na dopisivanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije, a koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na dopisivanje iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije očigledno (prima facie) neutemeljeni.
• Odluka o dopustivosti broj AP-813/08 od 21. srpnja 2010. godine, stavak 16.