Suština prava koje je prvoapelant stekao ne predstavlja ekonomsku vrijednost u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, već samo mogućnost da se odredi jedan radnik kome će se kasnijom dodjelom stana od vlasnika riješiti socijalno pitanje.
• Odluka o dopustivosti broj U-69/03 od 19. travnja 2004. godine, stavak 18.

U slučaju kada se apelant poziva na navodnu povredu Ustava Republike Srpske, a pri tome ne navodi nijednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, niti se poziva na bilo koju odredbu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, za koje smatra da su povrijeđene, apelacija će biti odbačena kao nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj U-73/03 od 23. travnja 2004. godine, stavak 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1264/06 od 11. ožujka 2008. godine, stavak 17;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2001/06 od 14. srpnja 2008. godine, stavak 14.

S obzirom na činjenicu da je prvostupanjskom presudom apelantov tužbeni zahtjev usvojen i da je žalba tuženog protiv prvostupanjske presude osporenom drugostupanjskom presudom odbijena kao neutemeljena i prvostupanjska presuda potvrđena, očigledno je da apelantov odgovor na žalbu tuženog nije bio potreban radi zaštite i ostvarivanja njegovih prava u konkretnom sporu i da, prema tome, njegov zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu nije zaštićen odredbama članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj U-76/03 od 28. travnja 2004. godine, stavak 9.

Tekst članka 6. Europske konvencije i relevantna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava garantiraju, između ostalog, pravo na pristup sudu, ali ne i mogućnost podnošenja žalbe višem sudu nakon što neovisni i nepristrani sud odluči o pravnoj stvari. Prema tome, članak 13. Europske konvencije ne obvezuje državu da osigura mogućnost žalbe višem sudu da bi se ustanovilo je li došlo do povrede prava iz Europske konvencije (vidi bivša Europska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10153/82 od 13. listopada 1986. godine, Odluke i izvješća broj 49. i 67.). U takvim slučajevima članak 13. Europske konvencije ne pruža dodatnu zaštitu u odnosu na onu koju predviđa članak 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-547/03 od 26. kolovoza 2004. godine

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom kada je predmet apelacije pravo na stjecanje stana, a ne miješanje u već stečeno pravo.
• Odluka o dopustivosti broj AP-803/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 6.

Ustavni sud nema nadležnost ispitivati navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije u postupku u kojem se apelantica kao vršitelj javne funkcije žali na odluku Vijeća o prestanku mandata. Slijedi da su apelantičini navodi inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-121/04 od 22. travnja 2005. godine

Spor između organa javne vlasti i uposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava ne povlači za sobom primjenu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-422/04 od 18. svibnja 2005. godine, stavak 12;
• Odluka o dopustivosti broj AP-354/04 od 15. lipnja 2005. godine, stavak 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-423/04 od 15. lipnja 2005. godine, stavak 9., odluka VSTV-a o odbijanju reizbora suca, odluka VSTV-a o prekidu mandata suca

U konkretnom predmetu apelant je očekivao da će putem nasljedstva postati vlasnik imovine, te stoga slijedi da je apelacija u odnosu na rješenje ostavinskog suda u svezi s kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-1113/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 14, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2250/05 od 9. studenog 2006. godine, stavak 8;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2259/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 13., buduća imovina

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom u slučaju kada se apelantica žali na povredu prava na dom u odnosu na stan u kojem apelantica nikada nije živjela.
• Odluka o dopustivosti broj AP-690/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 8.

Ne postoji nikakvo miješanje u apelantovo pravo na poštovanje doma jer se apelant žali na nemogućnost ostvarenja prava na alternativni smještaj nakon deložacije iz stana na kojem je imao status privremenog korisnika. U okolnostima ovog slučaja članak 8. Europske konvencije nije primjenjiv jer navedena odredba ovog članka, generalno, štiti pravo na poštovanje doma koji apelant u konkretnom slučaju nema u smislu članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06

S obzirom na to da je apelantov zahtjev za alternativni smještaj odbijen jer ne ispunjava relevantne uvjete propisane zakonom, apelant nije mogao imati „legitimna“ očekivanja da će ostvariti željeno pravo jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da ne ispunjava uvjete propisane relevantnim zakonom za alternativni smještaj. Zbog toga, u konkretnom slučaju nije ni moglo doći do povrede prava na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa su apelantovi navodi u tom dijelu apelacije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj AP-899/05 od 14. ožujka 2006. godine, st. 30. i 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06

U slučaju kada apelant nije uselio u stan koji mu je dodijeljen rješenjem vlasnika stana i kada nije zaključio ugovor o korištenju tog stana, a stan naknadno bude dodijeljen drugoj osobi, predmet spora pred redovnim sudovima nije bila apelantova imovina s obzirom na to da apelant nije bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1035/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 8.

Predmet spora pred redovnim sudovima je poništenje odluke tuženog o usvajanju konačne rang-liste za dodjelu stanova. Stan koji bi eventualno trebao biti dodijeljen apelantu na korištenje ne predstavlja imovinu apelanata. Takav stan može eventualno predstavljati buduću imovinu jer bi apelant mogao steći pravo na dodjelu stana primjenom relevantnog pravilnika tužene. Međutim, pravo na stjecanje stana dodjeljivanjem od nositelja prava raspolaganja nije zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom jer se navedenom odredbom ne štiti buduća imovina, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1419/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 16.

Izdavanje dozvole za rad strancu je ne samo u izravnoj svezi s pravom boravka stranaca u Bosni i Hercegovini nego se to pitanje također rješava u administrativnom postupku na temelju diskrecijske ocjene državnog organa i u skladu s posebnim Zakonom o upošljavanju stranaca. Prema navedenom, navodi iz apelacije o kršenju prava na pravično suđenje su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1427/05 od 27. lipnja 2006. godine, st. 9. i 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1428/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 9.

U konkretnom slučaju se ne može zaključiti da postoji miješanje u apelantov dom jer on dom nije ni konstituirao, već je podnio zahtjev za donošenje rješenja o pravu na nadziđivanje objekta kolektivnog stanovanja, koji bi tek trebao, eventualno, postati njegov dom, odnosno imovina, pa su njegovi navodi o povredi prava na imovinu i prava na dom ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2129/05 od 20. rujna 2006. godine, stavak 11.

Apelantov navod o povredi prava na imovinu zbog odbijanja suda da mu dosudi troškove pristojbe na žalbu koju nije ni platio je ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2178/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 11.

Osporenim odlukama nije udovoljeno apelantičinom zahtjevu za povrat stana u posjed jer u sporni stan nikad nije ni uselila, niti je zaključila ugovor o njegovom korištenju. Dakle, predmet konkretnog upravnog postupka i upravnog spora nije bila apelantičina imovina zato što apelantica nije bila nositeljica stanarskog prava na spornom stanu, pa se taj stan i ne može smatrati njezinom „imovinom“, u smislu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, zbog čega ne može uživati zaštitu koju navedeni članci pružaju.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 10.

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH u svezi s navodima o povredi članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije jer apelantica nikada u sporni stan nije uselila, a tu su činjenicu nesporno utvrdili i upravni organi i redovni sudovi. Stoga je očigledno da se odredbe članka 8. Europske konvencije ne mogu primijeniti na ovaj slučaj jer apelantica nikad nije živjela u spornom stanu, niti je on ikada bio njezin „dom“ u smislu članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1785/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 9;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1825/05 od 21. prosinca 2006. godine, stavak 11.

Apelant se pozvao na odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a pri tome nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda za koje smatra da su povrijeđene pobijanom odlukom Ustavnog suda Federacije. Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka nije pravno obvezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini. Slijedi da Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, kao ni odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na koje se pozvao apelant nisu primjenjive u konkretnom slučaju. Stoga, konkretna apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1931/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 6.

Članci Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije su primjenjivi samo na postupke čiji je predmet spora imovina, a ne i na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na stjecanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je naknada nematerijalne štete, dakle buduća imovina. Stoga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-969/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 16.

U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je manje dosuđeni iznos naknade apelantici na ime troškova zastupanja od očekivanog iznosa. U svezi s tim, Ustavni sud ističe da članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na stjecanje imovine (vidi Europski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. lipnja 1979. godine, serija A-31). Ustavni sud podsjeća i na stanovište Europske komisije za ljudska prava prema kojem se zahtjev u svezi s tarifom notara može smatrati „imovinom“ jedino ako do takvog zahtjeva dođe u konkretnom slučaju na temelju usluga koje su stvarno dane i na temelju postojećih propisa o tarifama (vidi Europska komisija za ljudska prava, X protiv Savezne Republike Njemačke, 1979. godina). U konkretnom slučaju, apelantica nije u sudskom postupku dokazala da je njezin zahtjev zasnovan na temelju važeće odvjetničke tarife. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, iz čega proizlazi zaključak da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-926/06 od 9. svibnja 2007. godine, stavak 18.

Postupak u kojem se apelant pojavio u ulozi tužitelja koji je tražio zaštitu od navodne klevete, što znači da tužbeni zahtjev nije bio upravljen protiv apelanta zbog nekog njegovog izražavanja, ne tiče se apelantovog prava na slobodu izražavanja, pa se apelantovi navodi u svezi s povredom članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-90/06 od 6. srpnja 2007. godine, stavak 18., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 77/07

Ustavni sud smatra da se apelantičino uvjerenje da će uspjeti sa zahtjevom za povrat nacionalizirane imovine unatoč tome što odluka o nacionalizaciji spornog zemljišta nikada nije kao pojedinačni akt poništena odlukom nadležnog organa ne predstavlja „legitimno očekivanje“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade u restituciju i mora biti utemeljeno na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije pokazala da ima „ostvarivo potraživanje“ koje bi predstavljalo „imovinu“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (op. cit., odluka Gratzinger, stavak 74.), zbog čega apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog članka, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. siječnja 2008. godine, stavak 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-2655/06 od 11. ožujka 2008. godine, stavak 10.

Ustavni sud konstatira da prema odredbama važećih propisa osude na kaznu zatvora preko tri godine ne mogu biti predmet postupka brisanja osude (članak 125. stavak 7. KZFBiH). Stoga se apelantovi navodi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o „utvrđivanju građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe“, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u postupku brisanja osude iz kaznene evidencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Također proizlazi, a u svezi s apelantovim navodima da mu je postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i prebivališta, da se u predmetnom postupku brisanja osude iz kaznene evidencije nije odlučivalo o apelantovom pravu na slobodu kretanja i prebivališta, te slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2258/06 od 3. travnja 2008. godine, st. 10. i 11.

Pobijanim rješenjima Vrhovnog suda kojima je odbačen kao nedozvoljen, odnosno nepravovremen apelantov prijedlog za saslušanje zaštićenog svjedoka nije se odlučivalo o zakonitosti lišavanja slobode, odnosno utemeljenosti apelantovog pritvaranja, nego o procesnoj dopustivosti navedenog apelantovog prijedloga, te da se predmetni akcesorni postupak u okviru kaznenog postupka ne odnosi na prava koja garantira članak II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. Europske konvencije. Stoga se i ti apelantovi navodi moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-615/08 od 3. travnja 2008. godine, stavak 9.

Apelantica, Privredna komora Republike Srpske, kao organizacija formirana ex lege ne uživa zaštitu članka 11. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1435/06 od 12. lipnja 2008. godine, stavak 8.

S obzirom na to da se apelant nije pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek u svezi s nekim od prava, niti je dostavio dokaze ili ukazao na činjenice na temelju kojih bi se moglo utvrditi da predmet potpada pod opseg nekog od članaka Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, npr. Odluka broj AP-1047/07 od 26. lipnja 2007. godine, točka 26.).
• Odluka o dopustivosti broj AP-1652/08 od 4. rujna 2008. godine, stavak 9.

Člankom 179. stavak 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine propisano je da se „upravni spor [...] ne može voditi protiv akta koji se odnosi na [...] prestanak službe profesionalne vojne osobe“. Dakle, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju vojnim osobama izričito isključen pristup sudu, te da je država, uređujući to pitanje, iskoristila svoje „diskrecijsko pravo“ prilikom reforme obrane, u konkretnom slučaju su ispunjena oba citirana uvjeta za isključivanje apelanata kao državnih službenika iz zaštite predviđene člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1765/08 od 17. rujna 2008. godine, stavak 10;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1986/10 od 29. lipnja 2010. godine, stavak 10.

Ustavni sud primjećuje da osporene presude koje su donijeli redovni sudovi na temelju članka 431. ZKPFBiH i Ugovora zaključenog između Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju stranih sudskih odluka u kaznenim postupcima u konkretnom postupku ne potpadaju pod okvir članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-56/09 od 25. listopada 2011. godine, stavak 20.

Postupci u kojima se nisu utvrđivala „građanska prava i obveze“ u kontekstu članka 6. Europske konvencije

U skladu s iznesenim stajalištima, postupak u kojem je apelant obvezan platiti carinske i druge uvozne dažbine ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 6.

Postupak plaćanja obveza koje proizlaze iz poreznog (javnog) prava ne spada u djelokrug prava zagarantiranih člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-529/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 6., obveza uplate javnih prihoda, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH

Postupak koji se tiče unovčavanja imovine dužnika radi namirenja vjerovnika ni na koji način se ne tiče „građanskih prava i obveza“ apelanata kao vjerovnika budući da su oni prijavom na javno nadmetanje pokušali steći pravo na imovinu, što nije „građansko pravo ili obveza“, pa stoga ne ulazi u djelokrug članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-914/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 12., stečajni postupak

Odlučivanje o kretanju i boravku stranaca isključiva je nadležnost državnih organa i ne može se podvesti pod koncept „građanskih prava i obveza“, zaštićen člankom 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-244/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 7.

Odluka Općinskog vijeća da u skladu s postojećim kriterijima neposrednom nagodbom radi proširenja dvorišta dodijeli građevinsko zemljište apelantovom susjedu, koji, i inače, na temelju zakupa isto zemljište nesmetano koristi dulje od deset godina, predstavlja akt raspolaganja. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju apelantovih građanskih prava i obveza i on protiv osporene presude kojom je pobijao navedenu odluku o dodjeli zemljišta susjedu ne uživa zaštitu u smislu navedenog ustavnog prava, pa slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1038/05 od 14. ožujka 2006. godine, st. 6. i 7.

Pravo stranca da se nastani u određenoj zemlji, prema stajalištima Europskog suda za ljudska prava, spada u domenu javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila pravo boravka, pa i privremenog, stranoj osobi zbog zakonom propisanih razloga, to se smatra aktom države koji pripada njezinoj javno-pravnoj domeni i ne uživa zaštitu članka 6. Europske konvencije kao „građansko pravo ili obveza“. Shodno tome, mada takva odluka može imati određeni utjecaj na apelantova građanska prava i obveze, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima osigurava javno saslušanje, niti druge zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1189/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 8.

Postupak u kojem je apelantu kao državnom organu naloženo ponovo provesti natječaj radi izbora na radno mjesto, a nakon što je prethodni nezakoniti natječaj poništen, nije postupak u kojem su utvrđivana neka apelantova građanska prava i obveze. Stoga, u konkretnom slučaju nije primjenjiv članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1929/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 6.

U proceduri koja se odnosi na rukovođenje glavnom raspravom ne utvrđuju se građanska prava i obveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza. Stoga, članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa se apelacija odbacuje kao nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2160/05 od 20. listopada 2006. godine, st. 9. i 10.

Apelant se u apelaciji žali na povredu članka 6. Europske konvencije jer smatra da se o poništavanju apelantove odluke o imenovanju kandidata na poslove vatrogasca trebalo odlučivati u upravnom sporu, a ne u parničnom postupku. Budući da članak 6. Europske konvencije garantira da „svatko tijekom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obvezama [...] ima pravo na pravičnu i javnu raspravu [...]“, u konkretnom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod „građanska prava i obveze“ u okviru značenja članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2104/05 od 9. studenog 2006. godine, stavak 17.

U proceduri izdavanja dokumenata iz zbirke isprava zemljišnih knjiga ne utvrđuju se građanska prava i obveze.
• Odluka o dopustivosti broj AP-299/07 od 3. travnja 2008. godine, stavak 6.

Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o apelantovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obvezama u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, u predmetnom postupku redovni sudovi su samo rješavali o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja uvjeta za ukidanje klauzule pravomoćnosti, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza.
• Odluka o dopustivosti broj AP-459/08 od 12. lipnja 2008. godine, stavak 8.

Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji ima karakteristike spora proizašlog iz izbornog procesa, nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obvezama, nego o njegovim političkim pravima. Budući da garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3593/08 od 18. prosinca 2008. godine, stavak 10.

Izborni sporovi koji se odnose na izabrane dužnosnike izlaze iz građanskih i kaznenih okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2418/06 od 18. prosinca 2008. godine, sukob interesa

Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o kakvim apelantovim građanskim pravima i obvezama, već se odlučivalo o zakonitosti odluke koju je donijela apelantica (Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine) u okviru ovlaštenja koje proizlazi iz njene pozicije nositelja zakonodavne vlasti. Stoga se apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3080/11 od 23. rujna 2011. godine, stavak 15.

U konkretnom slučaju riječ je o postupku u kojem je po službenoj dužnosti raspravljano o pitanju moguće povrede pravila i propisa Agencije koju je eventualno počinio RTVFBiH u emisiji „60 minuta“. Ustavni sud dalje primjećuje da Agencija u takvom postupku, u smislu članka 46. stavak 3. Zakona o komunikacijama, ako utvrdi postojanje prekršaja, ima ovlaštenja da razmjerno prekršajima prema počinitelju primijeni izvršne mjere propisane navedenom zakonskom odredbom. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je u predmetnom postupku donesen prvostupanjski akt kojim je taj postupak obustavljen jer je utvrđeno da RTVFBiH predmetnim programom nije prekršio propise te agencije, kao i drugostupanjski akt kojim je taj prvostupanjski akt potvrđen, a protiv kojeg je apelant podnio tužbu Sudu BiH, koja je osporenim rješenjem Suda BiH odbačena pozivanjem na članak 25. stavak 3. ZUS-a (kojim je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je očigledno da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužitelja ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud konstatira da se u konkretnom postupku pred Agencijom, koji je okončan aktom protiv kojeg je apelant podnio tužbu Sudu BiH, nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obvezama, već je zapravo sporno bilo je li RTVFBiH kao treća osoba u predmetnoj emisiji povrijedio pravila i propise Agencije, te postoje li u skladu s tim uvjeti za primjenu mjera prema toj osobi iz članka 46. stavak 3. Zakona o komunikacijama. U prilog tome govore i sami apelacijski navodi kojima apelant ukazuje da „postupak nije vođen radi zaštite apelantovih subjektivnih prava“ i da je „suština ovog postupka bila da [Agencija] kao nadležni regulator utvrdi kršenje Zakona o komunikacijama i Kodeksa o emitiranju radio-televizijskog programa i da sankcionira TV emitera“. Dakle, s obzirom na to da se u predmetnom postupku nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obvezama, apelant ne može uživati zaštitu prava garantiranih člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu, uslijed čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2649/14 od 15. veljače 2017. godine, stavak 17.

U okolnostima konkretnog slučaja sporno nedostavljanje izvoda iz Centralnog biračkog spiska radi provođenja referenduma ne potpada pod građanski aspekt.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3805/16 od 15. veljače 2017. godine, stavak 15.

U odnosu na navode o kršenju članka 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud ukazuje da navedeni članak u relevantnom dijelu glasi da „svaki građanin ima pravo i mogućnost da bez ikakve diskriminacije spomenute u članku 2. i bez neutemeljenih ograničenja: [...] b) bira i da bude biran na povremenim istinskim, općim, jednakim i tajnim izborima koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača“. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju apelant politička stranka, a ne građanin u smislu navedenih odredbi, Ustavni sud smatra da se garancije iz članka 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ne mogu primijeniti na predmetni postupak. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stajalište Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda prema kojem je Prvim fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima Odboru za ljudska prava (HRC) dodijeljena nadležnost za razmatranje prigovora glede navodnih povreda Pakta od države stranke Protokola (čl. 1. i 2. Fakultativnog protokola). To je izričito ograničeno na pravo pojedinaca na podnošenje predstavki. Stoga se, u pravilu, prigovori koje u svoje ime podnose nevladine organizacije, udruge, političke stranke ili korporacije proglašavaju nedopuštenim zbog nedostatka stranačke sposobnosti (vidi, naprimjer Osobe s invaliditetom u Italiji protiv Italije, predstavka broj 163/1984). Imajući u vidu navedeno, ovi apelantovi navodi su također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-7518/18 od 10. siječnja 2019. godine, stavak 10.

Izvršni postupak

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom kada se osporena odluka donesena u izvršnom postupku ne odnosi na novo i posebno određivanje građanskih prava u odnosu na odluku donesenu u parničnom postupku.
• Odluka o dopustivosti broj AP-939/04 od 13. listopada 2005. godine, stavak 12.

Odluke koje sud donese u postupku izvršenja pravomoćne presude ne odnose se na novo i posebno određivanje građanskih prava u slučaju da apelant propusti u parničnom postupku iznijeti relevantnu činjenicu, čije bi iznošenje možda utjecalo na drugačiji ishod tog parničnog postupka, jer iznošenje te činjenice u izvršnom postupku nije dovelo i nije moglo ni dovesti do novog i posebnog određivanja apelantovih građanskih prava u odnosu na parnični postupak.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1075/04 od 17. studenog 2005. godine, stavak 7., izvršni postupak, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH

Osporeno rješenje o izvršenju doneseno je na temelju naredbe o povratu stvari, pa se radi o aktu suda koji nije donesen kao rezultat „utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe“ protiv apelanta u kaznenom postupku, budući da je taj postupak obustavljen osam godina prije donošenja navedene naredbe. Također, naredba o povratu stvari nije rezultat ni nekog postupka u kojem bi bila utvrđivana apelantova „građanska prava i obveze“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga, rješenje o izvršenju koje je doneseno na temelju naredbe koja nije rezultat ni kaznenog ni građanskog postupka ne ulazi u okvir članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-895/05 od 9. veljače 2006. godine, st. 16. i 18.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1135/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 9.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1236/05 od 13. lipnja 2006. godine, stavak 10.;
• Odluka o dopustivost broj AP 1336/05 od 20. listopada 2006. godine, stavak 9.

Ponavljanje postupka

Zaštita ustavnih prava a, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz članka 6. Europske konvencije, ne može se garantirati u postupcima u kojima apelanti koriste neučinkovite pravne lijekove jer ti postupci ne rješavaju učinkovito pitanja iz materijalno-pravne domene pojedinih ustavnih prava.
• Odluka o meritumu broj AP-945/04 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/06;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1517/05 od 14. ožujka 2006. godine, stavak 8.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1159/05 od 12. travnja 2006. godine, st. 7. i 8.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1480/05 od 9. studenog 2006. godine, stavak 9.

Određivanje privremene mjere/mjere osiguranja

Privremena mjera ne prejudicira glavnu odluku. Privremena mjera prestaje biti na snazi kad se donese glavna odluka. Ona regulira apelantov privremeni zakonski položaj do završetka glavnog postupka. Prema tome, postupkom donošenja rješenja o privremenoj mjeri se ne utvrđuju apelantova građanska prava u smislu članka 6. Europske konvencije. Uzevši ovo u obzir, ovaj dio apelacije, u kojem se od Ustavnog suda traži ocjena ustavnosti rješenja, mora se odbaciti kao nedopustiv jer je ratione materiae inkompatibilan s Europskom konvencijom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-207/02 od 26. kolovoza 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/04;
• Odluka o meritumu broj AP-743/04 od 17. studenog 2005. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/06

Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)

Postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada pod okvir članka 6. Europske konvencije jer se ne radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze, nego se samo odlučuje o tome jesu li ispunjeni formalni uvjeti da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1954/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 7.

Postupak upisa u sudski registar

U predmetnom postupku brisanja konačnog upisa u sudski registar pristupanja društvu stranih osnivača, povećanja temeljnog kapitala, brisanja pojedinih djelatnosti u unutarnjem poslovanju društva i upisa osobe ovlaštene za zastupanje, te i svih naknadnih upisa promjena u sudskom registru koje se temelje na brisanom upisu nije odlučivano o građanskim pravima i obvezama apelanata, odnosno taj postupak nije bio odlučujući za njihova privatna prava i obveze.

• Odluka o dopustivosti broj AP-2460/08 od 14. listopada 2008. godine, stavak 11.

Pokretanje kaznenog postupka protiv trećih osoba

Ustavni sud primjećuje da Zakon o kaznenom postupku za oštećenog predviđa pravo da sudjeluje u postupku kao oštećena strana jer je on „osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo kaznenim djelom povrijeđeno ili ugroženo (članak 139. stavak 1. točka 6.). Međutim, ovo pravo nije obuhvaćeno zaštitom iz članka 6. Europske konvencije. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u ovom dijelu apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine pa je, imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. točka 9. Poslovnika Ustavnog suda, u tom dijelu apelacija nedopustiva.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-12/02 od 19. travnja 2004. godine, st. 21., 22. i 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/04

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom ako se apelant žali na donošenje sudske odluke u razumnom roku u postupku u kojem apelant sudjeluje u svojstvu oštećenog,  a ne okrivljenog.
• Odluka o dopustivosti broj AP-688/04 od 17. veljače 2005. godine, stavak 10.

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom ako se apelant žali na odluke sudova kojima je odlučeno o apelantovim optužbama protiv trećih osoba, odnosno ako se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivnji.
• Odluka o dopustivosti broj AP-560/04 od 28. lipnja 2005. godine, stavak 14., pokretanje kaznenog postupka protiv trećih osoba zbog povreda prava iz radnog odnosa

Obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezične okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-949/04 od 17. studenog 2005. godine, st. 47. i 48.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1221/05 od 9. veljače 2006. godine, st. 11. i 12.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1104/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 7.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1304/05 od 27. lipnja 2006. godine, stavak 12.

Nije kaznena optužba

Osporenim rješenjima Sud Bosne i Hercegovine je po službenoj dužnosti preuzeo od Okružnog suda u Trebinju kazneni predmet protiv apelanta i odlučio da se kazneni postupak protiv njega nastavi u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine. Dakle, nesporno je da se u ovoj fazi postupka osporenim odlukama nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnom slučaju nije primjenjiv, te se apelacija odbacuje kao ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2094/05 od 17. studenog 2005. godine, stavak 6.

Apelantovi navodi u svezi s postupkom za odlaganje izvršenja kaznene sankcije se ne odnose na utvrđivanje utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, u kojem slučaju bi ispitivanje navodnih povreda prava na koje se apelant poziva spadalo u djelokrug članka 6. Europske konvencije. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi opseg zaštite. Slijedi da su ovi apelantovi žalbeni navodi u svezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2054/05 od 17. studenog 2005. godine, stavak 7.

Postupak upućivanja u samicu, kao stegovna mjera, nije postupak u kojem se utvrđuje kaznena optužba u smislu članka 6. Europske konvencije, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2076/05 od 9. studenog 2006. godine, stavak 13.

Ne uživa zaštitu koju pružaju Ustav BiH i Europska konvencija

Pravo na „slobodan rad i bavljenje svojom profesijom u okviru propisanim zakonom“ ne postoji u Ustavu Bosne i Hercegovine, kao ni u Europskoj konvenciji.
• Odluka o dopustivosti broj AP-750/04 od 9. prosinca 2004. godine, stavak 4.

Postupak priznavanja strane sudske odluke

Postupak u kojem se samo odlučuje postoje li zakonski uvjeti za priznavanje strane sudske odluke ili ne, bez odluke o meritumu predmeta, ne potpada pod okvir članka 6. Europske konvencije, niti pod okvir članka 1. Protokola broj 1 uz ovu Konvenciju.
• Odluka broj U-16/03 od 17. ožujka 2004. godine, stavak 16.;
• Odluka o dopustivosti broj AP-1199/05 od 9. svibnja 2006. godine, stavak 8.

Razvod braka

Prava i slobode predviđeni u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinim protokolima se izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U točki 3. članka II. Ustava Bosne i Hercegovine dan je katalog prava za sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine u kojem se, u smislu ove ustavne odredbe, ne nalazi pravo na razvod braka.
• Odluka o dopustivosti broj AP-136/02 od 15. lipnja 2004. godine, stavak 5.

Obveze koje proizlaze iz javnog zakonodavstva

Određene novčane obveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanska prava i obveze“ iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. svibnja 1983. godine i Europski sud, Schouten i Meldrum protiv Nizozemske, presuda od 9. prosinca 1994. godine, serija A, broj 304). U takve obveze nesumnjivo spada i plaćanje poreza, pristojbi, doprinosa i predmetnih naknada koje se uplaćuju na odgovarajući račun javnih prihoda. Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi s obvezom plaćanja komunalne pristojbe, a time i navodi o povredi prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-974/22 od 8. lipnja 2022. godine, stavak 11.