Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 19. rujna 2024. godine održao 148. plenarnu sjednicu na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije, te razmatrao i odlučivao o drugim pitanjima od važnosti za Ustavni sud.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-12/24 – U ovom predmetu Ustavni sud je razmatrao zahtjeve Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i četiri delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti Izbornog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 61/24). U odluci je utvrđeno da osporeni zakon nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine zato što se osporenim zakonom preuzimaju nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je zaključio da u Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoje odredbe na temelju kojih bi se mogla uspostaviti ustavnost osporenog zakona koji je donijela Narodna skupština RS. Osim toga, Ustavni sud je podsjetio da Izborni zakon BiH predstavlja „odluku institucija Bosne i Hercegovine“, kao i da su entiteti po Ustavu BiH dužni poštovati te odluke. Stoga je osporeni zakon u cijelosti stavljen izvan snage, a privremena mjera koja je donesena 24. srpnja 2024. godine prestala je važiti.
AP-509/21 (Sanjin Sefić) – U ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da u postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda Federacije BiH nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje, pravo na učinkovit pravni lijek i pravo na žalbu. Ustavni sud je utvrdio da je apelant u postupku uživao sve garancije prava na pravično suđenje i da su o svojim zaključcima redovni sudovi dali relevantna i dovoljna obrazloženja koja ne dovode u pitanje pravičnost postupka. Također, sagledavajući kazneni postupak u cijelosti, Ustavni sud je zaključio da medijska pažnja koja je bila posvećena spornom događaju nije imala bilo kakav utjecaj na konačnu odluku sudova glede apelantove krivnje.
AP-1117/22 (Z. J.) – U ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da su Okružni sud u Istočnom Sarajevu i nadležni organi uprave prekršili apelantičino pravo na zabranu diskriminacije u svezi s pravom na imovinu kada su odbili njezin zahtjev za priznavanje obiteljske mirovine iza umrlog izvanbračnog partnera. Ustavni sud je podsjetio da je u svojoj praksi već zaključio da razlikovanje bračnih i izvanbračnih supružnika u odnosu na pitanje nasljeđivanja nema razumno i objektivno opravdanje. Ustavni sud je i u ovom predmetu istaknuo da građani ne mogu snositi štetne posljedice toga što relevantni zakoni nisu harmonizirani kako bi se provelo dosljedno opredjeljenje zakonodavca iz Obiteljskog zakona Republike Srpske o izjednačavanju bračne i izvanbračne zajednice u ostvarivanju imovinskih prava izvanbračnih supružnika, uključujući i ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu.
AP-2312/22 (Federacija Bosne i Hercegovine) – U ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje apelantičinog prava na pravično suđenje, ukinuo osporenu presudu Vrhovnog suda Federacije BiH i ostavio na snazi presudu Kantonalnog suda u Odžaku. Ustavni sud je utvrdio da Vrhovni sud u konkretnom slučaju nije postupio po Odluci Ustavnog suda BiH broj AP-3424/20 kojom je bila utvrđena proizvoljnost u ranijim obrazloženjima Vrhovnog suda o pitanju retroaktivnog djelovanja odluka Ustavnog suda FBiH i da nije otklonio kršenje ustavnih prava.
AP-2540/24 (Srpska demokratska stranka) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je prekršeno apelantičino pravo na slobodu udruživanja. Naime, apelantici je u konkretnom slučaju odbijena prijava za sudjelovanje na Lokalnim izborima 2024. godine zbog nemogućnosti dostavljanja vlastitog bankovnog računa. Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju postoje objektivni razlozi za nemogućnost otvaranja računa, a to su ekonomske sankcije koje su apelantici prije 20 godina nametnute odlukom Ureda za kontrolu strane imovine Američkog ministarstva trezora – OFAC. Ustavni sud je, između ostalog, naglasio da su izrečene sankcije ekonomske, a na političke naravi i da nisu imale za posljedicu zabranu učešća na izborima odnosno političko djelovanje apelantice. Istaknuto je da se ovom odlukom Ustavnog suda odlučuje samo je li apelantici, s obzirom na specifične okolnosti konkretnog slučaja i njezinu ulogu na samoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, trebalo omogućiti sudjelovanje na izborima. Pri tome je naglašeno da Ustavni sud u konkretnom slučaju ne odlučuje kako će apelantica financirati svoje sudjelovanje na izborima niti je to predmet konkretnog postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da se apelantici, u okolnostima konkretnog slučaja, striktno formalističkim tumačenjem i primjenom zakona od strane SIP-a, odnosno Suda BiH, ne smije ugroziti pravo na sudjelovanje na izborima jer bi time bilo ugroženo njezino političko djelovanje samo zato što, iz objektivnih razloga, ne može dostaviti broj vlastitog računa, ali je dostavila broj drugog računa otvoren po osnovi komisionog ugovora samo za potrebe financiranja narednih izbora.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
