Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 18. siječnja 2024. godine održao 140. plenarnu sjednicu na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije.
Ustavni sud je ovu plenarnu sjednicu zbog iznenadnih i objektivnih okolnosti (otkazivanja letova međunarodnih sudaca uslijed loših vremenskih prilika) održao online putem.
Na početku plenarne sjednice Ustavni sud je razmatrao Informaciju o dosadašnjim aktivnostima Ustavnog suda koje su poduzete s ciljem funkcioniranja Ustavnog suda u novonastalim okolnostima, kao i o svim budućim aktivnostima i mjerama koje će Ustavni sud poduzeti s ciljem nesmetanog funkcioniranja Suda.
U okviru ove točke Ustavni sud je donio odgovarajuće zaključke. Jedan od zaključaka je da će Ustavni sud u narednom razdoblju pripremiti odgovarajuću strategiju koja će omogućiti daljnje nesmetano funkcioniranje Ustavnog suda.
Ustavni sud ponovno poziva nadležne zakonodavne organe entiteta (Zastupnički dom Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnu skupštinu Republike Srpske) da odmah, bez daljnjeg odlaganja, ispune svoju ustavnu obvezu i izaberu nedostajuće suce u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a sve s ciljem da se omogući nesmetano funkcioniranje najvažnije institucije u Bosni i Hercegovini.
Naime, iako je prošlo skoro dvije godine od odlaska u mirovinu suca Mate Tadića, više od godinu dana od odlaska u mirovinu suca Miodraga Simovića, te iako je i sudac Zlatko M. Knežević nedavno otišao u prijevremenu mirovinu na vlastiti zahtjev, nadležni zakonodavni organi entiteta ne biraju nedostajuće suce u Ustavni sud, čime izravno krše i podrivaju Dejtonski mirovni sporazum i u okviru njega Aneks IV. Ustava Bosne i Hercegovine.
U tom smislu podsjećamo da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, utemeljen člankom VI. Ustava Bosne i Hercegovine kao neovisni čuvar Ustava, najviši garant zaštite vladavine prava u BiH i institucionalni garant za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ustanovljenih Ustavom Bosne i Hercegovine i instrumentima Aneksa I. Ustava. Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije dio ni zakonodavne, ni izvršne, ni redovne sudske vlasti, nego je Ustavom Bosne i Hercegovine pozicioniran kao posebna samostalna i neovisna vlast koja, na temelju Ustava, djeluje kao korektivni čimbenik za ostala tri segmenta vlasti i kao takav nije im dužan polagati račune. Samo Ustavni sud Bosne i Hercegovine može donositi propise i opće akte koji se tiču njegovog rada i njegove uloge utvrđene Ustavom Bosne i Hercegovine. Iz svega ovoga proizlazi da Ustavni sud BiH u ustavno-pravnom sustavu Bosne i Hercegovine uživa potpunu samostalnost i neovisnost o bilo kojoj grani vlasti, a što mu je dao isključivo Ustav Bosne i Hercegovine. Ustavni sud naglašava da i u ovim iznimnim i veoma izazovnim okolnostima Ustavni sud ima potpuni legalitet i legitimitet u svom radu, a što crpi izravno iz Ustava Bosne i Hercegovine i svojih Pravila, koja Ustavni sud donosi na temelju Ustava BiH. Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće i svako njihovo nepoštovanje predstavlja kazneno djelo.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-21/22 – Odlučujući o zahtjevu Bakira Izetbegovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva prvog zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti članka 5. stavak (3) Pravilnika o uniformama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 11-02-3-1864-13/16 od 24. travnja 2017. godine koji glasi: „Vjerska obilježja uz uniformu mogu se nositi na način da ista ne budu vidljiva“, Ustavni sud je utvrdio da je osporena odredba u suglasnosti sa člankom II/3.(g) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija).
Sažetak odluke:
Odlučujući o predmetnom zahtjevu, Ustavni sud je, između ostalog, podsjetio da je Europski sud u svojoj praksi istaknuo da može, po potrebi, uzeti u obzir bilo koji konsenzus i zajedničke vrijednosti koje proizlaze iz prakse država potpisnica Europske konvencije. Također je istaknuo da je iz Pravilnika o uniformama vidljivo da se pravila o vidljivom isticanju vjerskih simbola u Oružanim snagama BiH jednako primjenjuju na sve pripadnike te da je zaštita načela neutralnosti u Oružanim snagama BiH kompatibilna s vrijednostima na kojima se temelje Ustav BiH i Europska konvencija. Ustavni sud je smatrao da Ministarstvo obrane BiH zbog specifičnog karaktera Oružanih snaga BiH može zahtijevati od svojih pripadnika/pripadnica da se suzdrže od iskazivanja određenih vjerskih uvjerenja na radnom mjestu. U svezi s tim, Ustavni sud je podsjetio na to da Europski sud ističe supsidijarnu ulogu mehanizma Europske konvencije, prema kojoj domaće vlasti imaju izravan demokratski legitimitet, te su u boljem položaju da procijene potrebe i uvjete u odnosu na pitanje o odnosima između države i različitih religija, o kojima mišljenja u demokratskom društvu opravdano mogu biti veoma različita. Osim toga, Ustavni sud je istaknuo da se osporenom odredbom vjerska sloboda ne ograničava općenito u Oružanim snagama BiH, te da je vojnim osobama omogućeno obavljanje vjerskih aktivnosti u skladu sa specifičnostima svake od vjera. Ustavni sud je zaključio da zabranom nošenja hidžaba uz uniformu tijekom vojne službe u Oružanim snagama BiH nije prekršeno pravo na slobodu vjere.
U-11/23 – Odlučujući o zahtjevu Kantonalnog suda u Tuzli za ocjenu ustavnosti članka 3. stavak 1. točka 4. i stavak 2., te članka 12. Zakona o komunalnim pristojbama, Ustavni sud je utvrdio da osporene odredbe nisu u skladu sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
U-14/23 – Odlučujući o zahtjevima Kantonalnog suda u Tuzli za ocjenu ustavnosti članka 32. stavak 5., članka 34. stavak 3., članka 35. stavak 1. točka a) i članka 36. stavak 1. toč. a) i c) Zakona o komunalnom gospodarstvu Posavskog kantona i članka 10. toč. 2. i 3., članka 11. stavak 1. i članka 14. Odluke o komunalnoj naknadi, čl. 3., 4., 6., 9., 12., 14., 17. i 20. Odluke o komunalnoj naknadi i članka 3. točka 2., članka 4. stavak 1., članka 9., članka 12. točka 3., članka 14., članka 17. toč. 1. i 7. i članka 20. Odluke o komunalnoj naknadi Općine Domaljevac-Šamac, Ustavni sud je utvrdio da su osporene odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu Posavskog kantona u skladu sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 14. Europske konvencije. Odbačeni su kao nedopušteni zahtjevi za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba odluka o komunalnim naknadama zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje.
U-20/23 – Odlučujući o zahtjevima Kantonalnog suda u Tuzli za ocjenu ustavnosti članka 102. stavak (2) Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju i čl. 7., 14. i 20. Zakona o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, Ustavni sud je utvrdio da su osporene odredbe citiranih zakona u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak (1) Europske konvencije i člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
U-21/23 – Odlučujući o zahtjevu Denisa Zvizdića, drugog zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, i 14 poslanika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da članak 280a. Kaznenog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 64/17, 104/18, 15/21, 89/21, www.ohr.int – Odluka VP br. 12/23 i 73/23) nije u skladu sa člankom II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 10. Europske konvencije i ukinuo osporenu odredbu navedenog zakona. Dalje je utvrđeno da su čl. 208a., 208b., 208v., 208g., 208d. i 208đ. citiranog Zakona u skladu sa člankom II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 10. Europske konvencije.
Sažetak odluke:
Glede ocjene ustavnosti članka 280a. Ustavni sud je, između ostalog, smatrao da opseg djela koja se mogu smatrati kažnjivim u skladu sa člankom 280a. osporenog Zakona (Povreda ugleda Republike Srpske i njezinih naroda) dovodi u pitanje proporcionalnost miješanja kroz kaznene sankcije. Osim toga, Ustavni sud je primijetio da kazneno djelo iz citiranog članka, za koje je propisana kazna zatvora, ostavlja mogućnost primjene mjera propisanih Zakonom o kaznenom postupku za osiguranje prisustva optužene osobe i uspješno vođenje kaznenog postupka, odnosno mogućnost da se optuženom odredi i pritvor, što dodatno potvrđuje odvraćajući učinak članka 280a. Ustavni sud je zaključio da članak 280a. nije proporcionalan ciljevima zbog kojih je donesen i da takvo miješanje u slobodu izražavanja nije „neophodno u demokratskom društvu“.
Razmatrajući čl. 208a., 208b., 208v., 208g., 208d. i 208đ., Ustavni sud je ukazao da to što je kleveta, nakon duljeg razdoblja, ponovno propisana kao kazneno djelo nije samo po sebi protivno Ustavu BiH ili Europskoj konvenciji. Međutim, Ustavni sud je smatrao nužnim i da ukaže da, iako nije ocijenio neustavnim navedene odredbe, nadležni organi u Republici Srpskoj trebaju postupati s posebnom pozornošću u slučaju kaznenog progona za djela propisana ovim člancima, a naročito voditi računa da osporene odredbe primjenjuju u skladu sa standardima utvrđenim dugogodišnjom praksom Europskog, ali i Ustavnog suda, te naglasio da bi nadležni organi trebali, koliko je to moguće, izbjegavati korištenje pravnih lijekova koji bi mogli odvratiti građane, a posebno novinare, od iznošenja kritičkog mišljenja o pitanjima od javnog interesa zbog straha od kaznenih i drugih sankcija. Ustavni sud je zaključio da su čl. 208a., 208b., 208v., 208g., 208d. i 208đ. Kaznenog zakonika Republike Srpske u skladu sa člankom II/3.(h) Ustava BiH i člankom 10. Europske konvencije.
AP-3993/22 („Face“ d.o.o. Sarajevo) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio kršenje načela pravne sigurnosti kao jednog od temeljnih vidova vladavine prava koje je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 387307 22 Rev 2 od 24. siječnja 2023. godine. Odloženo je odlučivanje o apelacijskim navodima protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 387307 16 Pž 4 od 5. srpnja 2022. godine i donošenje odluke o kršenju prava na suđenje u razumnom roku do donošenja odluke Vrhovnog suda o izvršenju ove odluke Ustavnog suda. Odlučeno je da Odluka Ustavnog suda o privremenoj mjeri broj AP-3993/22 od 27. travnja 2023. godine ostaje na pravnoj snazi do konačne odluke Ustavnog suda o dijelu apelacije čije je odlučivanje odloženo.
AP-1520/23 (Ivica Mišković) – U ovom predmetu Ustavni sud je, između ostalog, utvrdio da postoji povreda članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. točka c) Europske konvencije kada Osnovni sud nije u roku propisanom člankom 202. stavak (1) Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske izvršio kontrolu opravdanosti apelantovog pritvora.
AP-3158/23 (R. J.) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da je došlo do povrede apelantičinog prava na nepristranost suda kao aspekta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer apelantičin zahtjev za izuzeće stegovnog tužitelja nije razmotren u svjetlu objektivnog testa i percepcije vanjskog promatrača s obzirom na sadržaj dokaza u kojima se spominje ime člana prvostupanjskog stegovnog povjerenstva, koje je navedeno povjerenstvo cijenilo u svezi s apelantičinom stegovnom odgovornošću.
Ustavni sud je na ovoj sjednici razmatrao i apelacije koje su se ticale povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku o kojima je donio odluke.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
