Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je 98. plenarnu sjednicu.

Na danas održanoj sjednici Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučivao o jednom broju zahtjeva za ocjenu ustavnosti i apelacija o navodnim povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Isključivo radi ilustracije izdvajamo:

Dr. Božo Ljubić, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, podnio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi potpoglavlja B Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i odredbi člana 20.16A poglavlja 20 - Prelazne i završne odredbe Izbornog zakona.

Podnosilac zahtjeva, između ostalog, navodi da smatra da osporene odredbe Izbornog zakona nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine u vezi s pojedinim odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, odredbama Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, a koje čine sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.

Razmatrajući ovaj zahtjev, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, u skladu s članom 46. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, odlučio da se u vezi sa zahtjevom pitanja koja su značajna za donošenje odluke neposredno rasprave, odnosno da se na narednoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine održi javna rasprava o ovom pitanju.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučivao i u predmetu U 7-15, odnosno o zahtjevu Safeta Softića, drugog zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti prve rečenice člana 7. stav 1. Ustava Republike Srpske u dijelu koji glasi: „Jezik bošnjačkog naroda.“

Podnosilac zahtjeva, između ostalog, navodi da ta odredba nije u skladu s Preambulom Ustava BiH i njegovim načelom konstitutivnosti bošnjačkog naroda. Pored navedenog, smatra da osporena odredba krši i odredbe Evropske konvencije, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Konvencije o pravima djeteta, Okvirne konvencije o regionalnim jezicima i jezicima manjina, Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, kao i odredbe Okvirne konvencije o pravima manjina.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je zahtjev podnosioca odbio kao neosnovan jer je utvrdio da je prva rečenica člana 7. stav 1. Ustava Republike Srpske u dijelu koji glasi: „Jezik bošnjačkog naroda“ u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da je prva rečenica člana 7. stav 1. Ustava Republike Srpske u dijelu: „Jezik bošnjačkog naroda“ neutralna odredba koja ne određuje naziv jezika, već sadrži ustavno pravo konstitutivnog bošnjačkog naroda da, kao i svi konstitutivni narodi i ostali koji se tako ne izjašnjavaju, jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele, što je u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i svako suprotno postupanje u praksi vodilo bi kršenju Ustava Bosne i Hercegovine, ali i Ustava Republike Srpske.

Također, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je, između ostalog, konstatirao da Ustav Bosne i Hercegovine nigdje ne propisuje da se imena jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju vezati za ime konstitutivnog naroda. Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo konstitutivnim narodima i ostalim da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele. Ovakva odredba ne daje pravo javnim vlastima u Republici Srpskoj da u konkretnim slučajevima određuje ime jezika kojim govore Bošnjaci suprotno od njihovog ustavnog prava da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele. Ime jezika ne može biti uvjetovano ni lingvističkim pravilima zato što je ustavno pravo na ime jezika odvojeno od sadržaja jezika, standarda jezika, itd. Osporena odredba ne sprečava Bošnjake niti bilo koga drugog da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele. Stoga, ovakav koncept osporene odredbe upravo slijedi stav da Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo svim konstitutivnim narodima, pa tako i Bošnjacima, kao i drugima koji se tako ne izjašnjavaju da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele.