130. sjednica Vijeća od pet sudija

27. juni 2012. godine - Ustavni sud Bosne i Hercegovine danas je održao redovnu, 130. sjednicu Vijeća od pet sudija. Na današnjoj sjednici Ustavni sud BiH je riješio devet zahtjeva za donošenje privremene mjere i 129 apelacija. U 12 od 26 meritornih odluka Ustavni sud BiH je utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred sudovima i upravnim organima. Ustavni sud BiH je ponovo istakao da je ovaj pravni problem konstantno prisutan u praksi, te da sudovi i upravni organi ne vode dovoljno računa o standardima koji proizlaze iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U predmetu broj AP 1630/09 Ustavni sud je usvojio apelaciju M.Z. podnesenu protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002961 08 Gž od 19. marta 2009. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 002 961 07 P od 17. oktobra 2008. godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Navedenim presudama apelant je obavezan da isplati tužiocu “Croatia osiguranje” d.d. Ljubuški dospjele premije osiguranja prema ugovoru o kasko-osiguranju vozila. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na obrazloženu odluku kada sudovi u osporenim odlukama nisu dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge iz kojih bi bilo vidljivo da su ocijenili sve relevantne argumente obje strane u postupku i sve relevantne materijalnopravne propise. Ustavni sud je, također, u predmetu broj AP 2350/09 odbio kao neosnovanu apelaciju Murselija Gafura podnesenu protiv presudā Suda Bosne i Hercegovine br. Kž-16/09 od 31. marta 2009. godine i K-52/08 od 20. januara 2009. godine u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravom na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Osporenim presudama apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo udruživanja radi činjenja krivičnih djela iz člana 249. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u vezi sa krivičnim djelom krijumčarenja lica iz člana 189. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i sve u vezi sa članom 54. istog zakona. Ustavni sud je zaključio da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada nije našao elemente koji bi ukazivali na to da su redovni sudovi ocijenili dokaze očigledno proizvoljno, ili da je prvostepena presuda zasnovana na nezakonito pribavljenom dokazu, budući da je prvostepeni sud, nakon analize i ocjene velikog broja materijalnih i nematerijalnih dokaza, izveo zaključak da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret i kada su sudovi obrazložili da su određeni dokazi protiv apelanta prikupljeni prema odredbama relevantnih zakona o krivičnom postupku Republike Hrvatske i relevantnih zakona Bosne i Hercegovine, na osnovu međunarodne pravne pomoći. Osim toga, Ustavni sud je zaključio da ne postoji kršenje prava na presumpciju nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je u bilo kojoj fazi postupka apelant tretiran na način koji bi vodio povredi tog principa. Također, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o diskriminaciji u predmetnom postupku iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da apelant nije dokazao da je u predmetnom postupku diskriminiran u uživanju prava na pravično suđenje. Dalje, u predmetu broj AP 2643/11 Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Senada Hakalovića podnesenu protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 2, 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U obrazloženju pobijanih rješenja je navedeno da je Tužilaštvo BiH podnijelo prijedlog za određivanje pritvora apelantu zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je, između ostalog, u predmetu broj AP 1697/12 odbio kao neosnovanu apelaciju E.O.G. podnesenu protiv presudā Suda Bosne i Hercegovine, rješenjā Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i rješenjā Službe za poslove sa strancima u vezi sa pravom na ličnu sigurnost i slobodu iz člana II/3.d) Ustava BiH i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravom na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencije kada je apelantu mjera ograničenja kretanja koja se izvršava u Imigracionom centru, kao specijaliziranoj ustanovi za prihvat i smještaj stranaca, izrečena u svrhu utvrđivanja identiteta i osiguranja izvršenja mjere protjerivanja pod uvjetima i u postupku propisanom zakonom. Također, Ustavni sud je zaključio da ne postoji povreda prava iz člana 5. stav 2. Evropske konvencije, jer je apelantu, angažiranjem prevodioca, omogućeno da bude saslušan na maternjem (tigrinja) jeziku. Osim toga, Ustavni sud je zaključio da nema povrede iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, jer apelantu nije bila uskraćena mogućnost da odluku kojom mu je izrečena mjera ograničenja kretanja preispita sud. Sve odluke usvojene na sjednici bit će objavljene na web-stranici Ustavnog suda BiH u roku od mjesec dana, nakon što se dostave apelantima. Naredna sjednica Vijeća od pet sudija bit će održana 19. jula 2012. godine.
Podijeli
Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.