10. decembar 2012. godine - Ustavni sud Bosne i Hercegovine danas je održao redovnu 154. sjednicu. Odlučujući o apelacijama u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, o dopustivosti i meritumu, Sud je donio veći broj odluka kojima je ustanovljena povreda prava apelanata na pravično suđenje, odnosno odbio je kao neosnovan jedan broj apelacija u slučajevima u kojima je zaključio da takve povrede nije bilo. U skladu s članom 16. tačka 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud je odbacio kao nedopušten jedan broj apelacija koje su podnesene nepravovremeno, nakon proteka roka za podnošenje apelacije, ili preuranjeno, odnosno u slučajevima u kojima je utvrdio da apelanti nisu iskoristili sve raspoložive pravne lijekove u prethodnom postupku ili da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio kao nedopuštenu apelaciju Mirka Šarovića, Mirka Okolića i Radmile Mitrović, podnesenu protiv Odluke Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o smjeni ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, zamjenika ministra odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1003/13 od 24. oktobra 2013. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 86/13) i Odluke Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o smjeni ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, zamjenika ministra odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 02-50-6-1147/13 od 5. novembra 2013. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 86/13) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje. U konkretnom slučaju osporene odluke se tiču političkog opredjeljenja postignutog na nivou zakonodavnog organa da apelanti budu smijenjeni s funkcija koje su obavljali. Svrsishodnost donošenja političkih odluka, a kakve su i odluke o smjeni ministra odnosno zamjenika ministara, je pitanje političkih organa, kakav je i zakonodavni organ, i u takvoj situaciji zadatak Ustavnog suda nije da svojim procjenama stupa na mjesto političkog organa. U tom smislu, osporene se odluke ne tiču odlučivanja o pravu apelanata kao građana da uzmu učešće u vršenju javnih poslova. Zatim, osporene odluke se ne tiču ni prava apelanata kao građana na jednak pristup javnim službama. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da su, prema članu 4. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12), ministri i zamjenici ministara izuzeti iz režima državne službe koja odgovara pojmu javne službe u smislu člana 25. Međunarodnog pakta. Najzad, s obzirom da osporene odluke ne predstavljaju odluke o pravu apelanata kao građana u smislu člana 25. Međunarodnog pakta, u konkretnom slučaju se ne pokreće pitanje ni ostvarivanja prava garantiranih članom 2. stav 3a. Međunarodnog pakta (pravo na žalbu). Sud je donio i veći broj odluka kojima su odbačene kao nedopustive apelacije koje su bile očito, prima facie, neosnovane. Zahtjevi apelanata, u slučajevima u kojima je to Sud utvrdio, nisu bili opravdani, odnosno činjenice koje su apelanti predočili Sudu u ovim slučajevima ni na koji način nisu mogle opravdati tvrdnju apelanata da postoji kršenje njihovih prava zaštićenih Ustavom, ili da stranke u postupku snose posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom. Sve odluke usvojene na sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na web-stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.