16. maj 2013. godine - Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas, 16. maja 2013. godine, održao redovnu, 144. sjednicu Vijeća od pet sudija. Odlučujući o apelacijama u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te o dopustivosti i meritumu, Sud je donio veći broj odluka kojima je ustanovljena povreda prava apelanata na pravično suđenje, odnosno odbio je kao neosnovan jedan broj apelacija u slučajevima u kojima je zaključio da takve povrede nije bilo. Tako je, izdvajamo radi ilustracije, odlučujući o apelaciji Refika Murana, AP broj 941/10, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da je učinjena povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te ukinuo Presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000971 od 20. novembra 2009. godine i predmet vratio Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu s članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine se, u ovom predmetu, obrazlažući odluku o odbijanju apelantovog zahtjeva za naknadu štete, pozvao na stanovište sudske prakse, pri čemu svoj stav nije temeljio niti na jednoj odredbi ZKP FBiH. Stoga, iako su tumačenje i primjena zakonskih odredaba, u načelu, stvar redovnih sudova, Ustavni sud BiH je smatrao da, u okolnostima konkretnog slučaja, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine ne može svojim tumačenjem ići preko nečega što zakon izričito propisuje (pravo na naknadu štete i osobama koje su bile na izdržavanju kazne lišavanja slobode, a u ponovnom im je postupku izrečena kazna lišavanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju su izdržale). Iz tog razloga je Ustavni sud BiH zaključio da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine proizvoljno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu člana 527. stav 1. tačka 2. ZKP FBiH kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete, kao i da osporena odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ne zadovoljava standard zakonitog miješanja u apelantovo pravo na imovinu, odnosno da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sud je donio i veći broj odluka kojima su odbačene kao nedopustive apelacije koje su, prima facie, očigledno bile neosnovane. Zahtjevi apelanata, u slučajevima u kojima je to Sud utvrdio, nisu bili opravdani, odnosno činjenice koje su apelanti predočili Sudu u ovim slučajevima ni na koji način nisu mogle opravdati tvrdnju apelanata kako postoji kršenje njihovih prava zaštićenih Ustavom, ili kako stranke u postupku snose posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom. U skladu s članom 16. tačka 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud je odbacio jedan broj apelacija koje su podnesene nepravovremeno, nakon proteka roka za podnošenje apelacije, ili preuranjeno, odnosno u slučajevima u kojima je utvrdio da apelanti nisu iskoristili sve raspoložive pravne lijekove u prethodnom postupku. Sve odluke usvojene na sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na web-stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.