Ne može se na pojedinca staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najučinkovitiji put kojim bi došao do ostvarivanja svojih prava.
• Odluka broj U-18/00 od 10. svibnja 2002. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 30/02
U slučaju kada je apelant imao na raspolaganju pravna sredstva, i kada je sve pravne lijekove pred navedenim sudovima iskoristio i kada su o njima sudovi donijeli odgovarajuće presude, članak 13. Europske konvencije nije povrijeđen.
• Odluka o meritumu broj U-70/03 od 30. siječnja 2004. godine, stavak 26., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 11/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-94/03 od 17. svibnja 2004. godine, stavak 31., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04
Činjenica da rezultat pravnih lijekova nije pozitivna posljedica za apelanta, sama po sebi, ne predstavlja kršenje prava na učinkovit pravni lijek.
• Odluka o meritumu broj AP-1100/05 od 17. studenog 2005. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 22/06, deložacija apelanta radi povrata stana predratnom nositelju stanarskog prava
Članak 13. Europske konvencije ne obvezuje državu osigurati mogućnost priziva višem sudu da bi se ustanovilo je li došlo do povrede prava iz Europske konvencije.
• Odluka o meritumu broj AP-68/05 od 20. prosinca 2005. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/06
Učinkovitost pravnog lijeka ne ogleda se samo u činjenici da je on pravno i formalno predviđen, već i da je u praksi efikasan.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-953/05 od 8. srpnja 2006. godine, stavak 55., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/07, smjenjivanje zvaničnika od strane visokog predstavnika;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2582/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, lišavanje slobode od strane SFOR-a
Pravni lijekovi koji su predviđeni za zaštitu prava moraju biti fizički dostupni, ne smiju biti ometani aktima, propustima, odgađanjima ili nemarom vlasti, te moraju biti u stanju štititi predmetna prava.
• Odluka o meritumu broj U-36/02 od 12. rujna 2006. godine, stavak 25., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/04;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1431/05 od 30. siječnja 2004. godine, točka 51., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 9/07;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2582/05 od 16. siječnja 2007. godine, stavak 42., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/07, lišavanje slobode od strane SFOR-a
Ustavni sud zaključuje da postoji i kršenje prava na učinkovit pravni lijek iz članka Europske konvencije u svezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da ne postoji učinkovit pravni lijek kojim bi se apelantima, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, omogućilo ubrzanje postupka koji je u tijeku ili obeštećenje zbog odugovlačenja koje se već desilo.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4101/15 od 10. svibnja 2017. godine, stavak 118., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 43/17, parnični postupak, duljina trajanja postupka
Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je redovni sud prilikom dostave odluke na koju apelant ima pravo priziva s neprihvatljivim formalizmom primijenio zakonske odredbe o dostavi, čime je izostala razumna marljivost redovnog suda jer mu je bila poznata de facto apelantova adresa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2970/16 od 11. listopada 2018. godine, stavak 47., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 80/18, dostava, povreda članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava BiH i članka 6. stavak 1. Europske konvencije
Prekršeno je apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pristup sudu iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada sud odbaci zahtjev za izvanredno preispitivanje analognom primjenom ZPP-a kojim se ograničava parnična sposobnost stranke da izjavi reviziju, budući da takvo ograničenje nije propisano u ZUS-u koji sadrži odredbe o tome tko i kako može izjaviti zahtjev za izvanredno preispitivanje, pa je primjena članka 55. ZUS-a proizvoljna.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5055/18 od 15. siječnja 2020. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 8/20, zahtjev za izvanredno preispitivanje, povreda članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava BiH i članka 6. stavak 1. Europske konvencije
Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica ukazuje na kršenje prava na djelotvoran pravni lijek u svezi s pravom na pravično suđenje u segmentu pristupa sudu zato što je Kantonalni sud propustio odlučiti o žalbi koju je apelantica putem Općinskog suda podnijela protiv prvostupanjske presude. Ne osporavajući zaključak Kantonalnog suda da zakon koji je dužan primijeniti ne sadrži pravnu osnovu koja bi mu omogućila da naknadno odluči o apelantičinoj žalbi, Ustavni sud ukazuje da u takvim situacijama treba izravno primijeniti relevantne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije (koje su sudovi obvezni izravno primjenjivati), te otkloniti propust na koji je ukazano jer nedostatak u važećim propisima ne može biti opravdanje za kršenje temeljnih ljudskih prava. U konkretnom slučaju, propustom da se odluči o apelantičinoj žalbi (koja u tom postupku predstavlja djelotvoran pravni lijek), dovedeno je u pitanje i apelantičino pravo na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije u dijelu koji se odnosi na drugostupanjski postupak pred Kantonalnim sudom. Iz navedenog slijedi zaključak da je ustavna obveza Kantonalnog suda bila da izravnom primjenom Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije otkloni uočeni nedostatak, te odluči o apelantičinoj žalbi, bez obzira na to što odredbe ZPP-a koji je primijenjen ne omogućavaju donošenje dopunske odluke kada sud propusti odlučiti o žalbi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4899/19 od 23. lipnja 2021. godine, st. 28–30., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 43/21, građanski postupak, prava iz radnog odnosa, povreda članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava BiH i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (pristup sudu)
Prekršeno je apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije u svezi s pravom na pristup sudu iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je Vrhovni sud odbacio apelantovu reviziju zbog toga što ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 237. stavak 2. ZPP-a, zanemarujući činjenicu da je vrijednost predmeta spora izmijenio Općinski sud, odnosno da izmijenjena vrijednost predmeta spora prelazi imovinski cenzus propisan navedenom odredbom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-407/20 od 8. rujna 2021. godine, stavak 41., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 59/21, parnični postupak vođen radi utvrđenja ništavosti ugovora i brisanja zemljišnoknjižnog stanja
