Nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu kretanja i prebivanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju kada je ovo njegovo pravo ograničeno u zakonitom postupku na temelju relevantnih odredbi ZKPBiH, izricanjem mjera koje su bile nužne u demokratskom društvu radi sprječavanja kriminala i kojima nije narušeno načelo proporcionalnosti na apelantovu štetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5314/14 od 14. svibnja 2015. godine, stavak 34., mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, nema povrede članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju
Odredbom članka 140b. stavak 2. ZKPBiH propisano je da, kada odlučuje o pritvoru, sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produljenja pritvora. Sud je, u skladu s odredbama članka 261. ZKPFBiH, ovlašten da, u slučaju kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava doći na glavni pretres i ako dovođenje prinudom nije uspjelo, može optuženom odrediti pritvor koji, ako ne bude ranije ukinut, može trajati do objave presude, a najdulje 30 dana, a iz odredbe članka 140b. stavak 2. ZKPFBiH proizlazi da sud, kada odlučuje o pritvoru, uvijek može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produljenja pritvora. Dovodeći navedeno u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da, kako to proizlazi iz zapisnika s glavnog pretresa, odnosno kako je to sam sud utvrdio i konstatirao u zapisniku, optuženi (apelant) nije bio uredno pozvan, pa slijedi da nije ispunjen ovaj uvjet da bi sud mogao poduzeti mjere u skladu s ovlastima iz članka 261. ZKPFBiH. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjima apelantu određena mjera zabrane do okončanja krivičnog postupka, a odredba članka 261. stavak 4. ZKPFBiH izričito propisuje da ovako određen pritvor, pa tako i mjere zabrane koje su apelantu određene kao alternativa pritvoru, može trajati najdulje 30 dana. Da bi se apelantu mogle izreći mjere zabrane koje u skladu s odredbom članka 140b. stavak 5. ZKPFBiH mogu trajati do pravomoćnosti presude, a kako je to određeno osporenim rješenjima, morao je, prema stavku 1. članka 140b. ZKPFBiH, postojati prijedlog stranke u postupku, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Iz navedenog proizlazi da mjere zabrane koje su apelantu izrečene nisu određene u skladu sa zakonom, što je dovoljno da se utvrdi povreda apelantova prava bez razmatranja njegovih ostalih navoda glede opravdanosti mjera zabrane.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2098/18 od 17. srpnja 2018. godine, st. 38.–40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/18, mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, povreda članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju
Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo apelanata na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju zato što ne postoji proporcionalnost, odnosno pravična ravnoteža između mjera naloženih osporenom Naredbom Federalnog stožera Civilne zaštite (kojom je naređena zabrana kretanja osobama mlađim od 18 godina i starijim od 65 godina na području Federacije Bosne i Hercegovine) i javnog interesa zaštite javnog zdravlja budući da prethodno nije razmotrena i obrazložena nemogućnost nalaganja blažih mjera, da nametnute mjere nisu striktno vremenski ograničene, niti je utvrđena obveza Federalnog stožera da te mjere redovno preispituje i produlji samo ako je to „neophodno u demokratskom društvu“.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1217/20 od 22. travnja 2020. godine, stavak 72., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 26/20, sloboda kretanja u izvanrednim okolnostima (zaštita javnog zdravlja)
Prekršeno je pravo apelanata (tražitelja azila) na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju zato što osporena Odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o ograničenju kretanja i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ iz članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, jer iz zakonskih i podzakonskih odredaba na koje se poziva Vijeće ministara BiH u osporenoj Odluci ne proizlazi zakonska mogućnost za izricanje predmetnih mjera kojim se ograničava kretanje apelanata, odnosno ne daju dovoljno jasan opseg takvih diskrecijskih ovlasti i način njihovog korištenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1689/20 od 9. veljače 2022. godine, stavak 45., sloboda kretanja tražitelja azila smještenih u privremenom prihvatnom centru
Prekršeno pravo apelanata na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju budući da izmještanje apelanata kao tražitelja azila u kamp „Lipa“ od pripadnika MUP-a ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ iz članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju jer u kantonalnim i federalnim propisima u vrijeme izmještanja apelanata i podnošenja apelacije nije postojala pravna osnova za takvo postupanje u konkretnom slučaju, a i iz zakonskih i podzakonskih odredaba na koje se pozivalo Vijeće ministara BiH u Odluci o ograničenju kretanja stranaca kao državnom propisu koji je važio u tom razdoblju nije proizlazila zakonska mogućnost za izricanje mjera izrečenih tom Odlukom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2125/20 od 23. veljače 2022. godine, stavak 65., sloboda kretanja tražitelja azila smještenih u privremenom prihvatnom centru
Osporenom presudom nije prekršeno apelantovo pravo na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju jer je miješanje u apelantovo pravo na slobodu kretanja (do kojeg je došlo odbijanjem tuženog – oca da dâ suglasnost za izdavanje putne isprave maloljetnom apelantu) bilo u skladu sa zakonom i s ciljem zaštite prava tuženog, te neophodno u demokratskom društvu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3321/22 od 19. siječnja 2023. godine, točka 35.
