Nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu kretanja i prebivanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju kada je ovo njegovo pravo ograničeno u zakonitom postupku na temelju relevantnih odredbi ZKPBiH, izricanjem mjera koje su bile nužne u demokratskom društvu radi sprječavanja kriminala i kojima nije narušeno načelo proporcionalnosti na apelantovu štetu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5314/14 od 14. svibnja 2015. godine, stavak 34., mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, nema povrede članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju
Odredbom članka 140b. stavak 2. ZKPBiH propisano je da, kada odlučuje o pritvoru, sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produljenja pritvora. Sud je, u skladu s odredbama članka 261. ZKPFBiH, ovlašten da, u slučaju kada optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava doći na glavni pretres i ako dovođenje prinudom nije uspjelo, može optuženom odrediti pritvor koji, ako ne bude ranije ukinut, može trajati do objave presude, a najdulje 30 dana, a iz odredbe članka 140b. stavak 2. ZKPFBiH proizlazi da sud, kada odlučuje o pritvoru, uvijek može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti umjesto određivanja ili produljenja pritvora. Dovodeći navedeno u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da, kako to proizlazi iz zapisnika s glavnog pretresa, odnosno kako je to sam sud utvrdio i konstatirao u zapisniku, optuženi (apelant) nije bio uredno pozvan, pa slijedi da nije ispunjen ovaj uvjet da bi sud mogao poduzeti mjere u skladu s ovlastima iz članka 261. ZKPFBiH. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjima apelantu određena mjera zabrane do okončanja krivičnog postupka, a odredba članka 261. stavak 4. ZKPFBiH izričito propisuje da ovako određen pritvor, pa tako i mjere zabrane koje su apelantu određene kao alternativa pritvoru, može trajati najdulje 30 dana. Da bi se apelantu mogle izreći mjere zabrane koje u skladu s odredbom članka 140b. stavak 5. ZKPFBiH mogu trajati do pravomoćnosti presude, a kako je to određeno osporenim rješenjima, morao je, prema stavku 1. članka 140b. ZKPFBiH, postojati prijedlog stranke u postupku, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Iz navedenog proizlazi da mjere zabrane koje su apelantu izrečene nisu određene u skladu sa zakonom, što je dovoljno da se utvrdi povreda apelantova prava bez razmatranja njegovih ostalih navoda glede opravdanosti mjera zabrane.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2098/18 od 17. srpnja 2018. godine, st. 38.–40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/18, mjere zabrane – zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja, povreda članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju
Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo apelanata na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju zato što ne postoji proporcionalnost, odnosno pravična ravnoteža između mjera naloženih osporenom Naredbom Federalnog stožera Civilne zaštite (kojom je naređena zabrana kretanja osobama mlađim od 18 godina i starijim od 65 godina na području Federacije Bosne i Hercegovine) i javnog interesa zaštite javnog zdravlja budući da prethodno nije razmotrena i obrazložena nemogućnost nalaganja blažih mjera, da nametnute mjere nisu striktno vremenski ograničene, niti je utvrđena obveza Federalnog stožera da te mjere redovno preispituje i produlji samo ako je to „neophodno u demokratskom društvu“.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1217/20 od 22. travnja 2020. godine, stavak 72., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 26/20, sloboda kretanja u izvanrednim okolnostima (zaštita javnog zdravlja)
Prekršeno je pravo apelanata (tražitelja azila) na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju zato što osporena Odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o ograničenju kretanja i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ iz članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, jer iz zakonskih i podzakonskih odredaba na koje se poziva Vijeće ministara BiH u osporenoj Odluci ne proizlazi zakonska mogućnost za izricanje predmetnih mjera kojim se ograničava kretanje apelanata, odnosno ne daju dovoljno jasan opseg takvih diskrecijskih ovlasti i način njihovog korištenja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1689/20 od 9. veljače 2022. godine, stavak 45., sloboda kretanja tražitelja azila smještenih u privremenom prihvatnom centru
Prekršeno pravo apelanata na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju budući da izmještanje apelanata kao tražitelja azila u kamp „Lipa“ od pripadnika MUP-a ne ispunjava zahtjev „zakonitosti“ iz članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju jer u kantonalnim i federalnim propisima u vrijeme izmještanja apelanata i podnošenja apelacije nije postojala pravna osnova za takvo postupanje u konkretnom slučaju, a i iz zakonskih i podzakonskih odredaba na koje se pozivalo Vijeće ministara BiH u Odluci o ograničenju kretanja stranaca kao državnom propisu koji je važio u tom razdoblju nije proizlazila zakonska mogućnost za izricanje mjera izrečenih tom Odlukom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2125/20 od 23. veljače 2022. godine, stavak 65., sloboda kretanja tražitelja azila smještenih u privremenom prihvatnom centru
Osporenom presudom nije prekršeno apelantovo pravo na slobodu kretanja iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju jer je miješanje u apelantovo pravo na slobodu kretanja (do kojeg je došlo odbijanjem tuženog – oca da dâ suglasnost za izdavanje putne isprave maloljetnom apelantu) bilo u skladu sa zakonom i s ciljem zaštite prava tuženog, te neophodno u demokratskom društvu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3321/22 od 19. siječnja 2023. godine, točka 35.
Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud će prvenstveno razmotriti mjere zabrane napuštanja boravišta i zabrane putovanja izvan Bosne i Hercegovine koje su apelantu izrečene u smislu odredbe članka 126. st. 1. i 2. ZKP-a, kojima se apelantu nesumnjivo ograničava pravo na slobodu kretanja. Apelant je osporio zakonitost mjera zabrane napuštanja boravišta i zabrane putovanja izvan Bosne i Hercegovine tvrdeći da tijekom postupka nikada nije utvrđeno da postoji opasnost od njegovog bjekstva i da nije bilo osnove da mu se te mjere odrede. Ustavni sud zapaža da je apelantu, prije izricanja tih mjera, bio određen pritvor zbog postojanja opasnosti da će boravkom na slobodi uništiti, sakriti dokaze i tragove važne za kazneni postupak, odnosno ometati kazneni postupak utjecajem na suučesnike i svjedoke, u smislu članka 132. stavak 1. točka b) ZKP-a. Ustavni sud dalje zapaža da je Sud BiH mjere zabrane napuštanja boravišta i zabrane putovanja izvan Bosne i Hercegovine apelantu izrekao uz obrazloženje da će se njima „osigurati kontrola apelantovog kretanja u mjeri koja će osigurati njegovo prisustvo u postupku“. Pri tome, sud nije utvrdio, ni prilikom određivanja i produljenja pritvora, niti prilikom izricanja mjera zabrane, da postoje okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant mogao pobjeći ili otići u inozemstvo. Ustavni sud zapaža da iz odredbe članka 126. st. 1. i 2. ZKP-a nedvojbeno proizlazi da se te mjere zabrane osumnjičenim/optuženim osobama mogu izreći isključivo ako je tijekom postupka utvrđeno da postoji opasnost od bjekstva. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da obrazloženje Suda BiH da će se izrečenim mjerama zabrane osigurati kontrola apelantovog kretanja, u situaciji kada u odnosu na apelanta nije utvrđena opasnost od bjekstva, ne zadovoljava standard „zakonitosti“ koji je neophodan za izricanje tih mjera. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je izrečenim mjerama zabrane napuštanja boravišta i zabrane putovanja izvan Bosne i Hercegovine povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu kretanja i prebivališta garantirano člankom 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1539/23 od 21. ožujka 2023. godine, točka 29.
