Vlada Republike Bosne i Hercegovine, u vrijeme kada je funkcionirala prema Aneksu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, nije bila nadležna za ratifikaciju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine. Stoga, Uredba o ratifikaciji Ugovora o carinskoj suradnji između Vlade Republike Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske („Službeni list RBiH“ broj 7/96) i Uredba o ratifikaciji Ugovora o gospodarskoj suradnji, zaključenog između Vlade Republike Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske („Službeni list RBiH“ broj 10/96) nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i prestaju važiti ex nunc od dana donošenja ove odluke.
• Odluka broj U-12/98 od 7. lipnja 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 11/99
Čl. 3., 5., 6., 7., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 19., 20., članak 21. točka 3., čl. 22., 24., 25., 26., 27., 28. i 29. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 4/97) nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odredbe Zakona o Vijeću ministara koje uspostavljaju kopredsjedatelje i dopredsjedatelja Vijeća ministara nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine jer je Ustav na jasan način uspostavio funkciju mandatara ovlaštenog imenovati ministre u skladu sa člankom V/4. Ustava.
• Odluka broj U-1/99 od 14. kolovoza 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 16/99
Odredbe Zakona o Vijeću ministara koje uspostavljaju kopredsjedatelje i dopredsjedatelja Vijeća ministara nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustav je na jasan način uspostavio funkciju mandatara ovlaštenog imenovati ministre u skladu sa člankom V/4. Ustava.
• Odluka broj U-1/99 od 14. kolovoza 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 16/99
Zakon o Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 2/00) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Činjenica da je Zakon o Državnoj graničnoj službi donio visoki predstavnik, a ne Parlamentarna skupština, ne mijenja njegov status zakona ni u njegovoj formi, budući da je ovaj zakon objavljen kao takav u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” 26. siječnja 2000. godine („Službeni glasnik BiH” broj 2/2000), niti u njegovoj suštini, koja se, bio on u suglasnosti s Ustavom ili ne, tiče sfere koja potpada pod zakonodavnu nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prema članku IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Parlamentarna skupština je slobodna mijenjati čitav tekst ili dio teksta ovog zakona u budućnosti pod pretpostavkom da se ispoštuje odgovarajuća procedura.
• Odluka broj U-9/00 od 3. studenog 2000. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/01
Zakon o Državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine proglašava se suglasnim Ustavu Bosne i Hercegovine kada visoki predstavnik djeluje kao vlast Bosne i Hercegovine, a takav zakon ima prirodu domaćeg zakona, te se mora smatrati zakonom Bosne i Hercegovine, čija je suglasnost s Ustavom Bosne i Hercegovine podložna kontroli Ustavnog suda, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-9/00 od 3. studenog 2000. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 1/01
Članak 8a. stavak 1. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. S ciljem osiguranja povratka izbjeglica i raseljenih osoba (članak II/5. Ustava) i osiguranja adekvatnog određivanja cijena, zahtjev države da osoba u stanu provede dvije godine prije nego što joj dozvoli da stekne potpuno vlasništvo nad tim stanom, a u slučaju kada je ta osoba prethodno bila samo nositelj stanarskog prava, ne predstavlja kršenje prava na nediskriminaciju (članak II/4. Ustava, članak 14. Europske konvencije), niti prava na imovinu (članak II/3.(k) Ustava, članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju).
• Odluka broj U-16/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 13/01
S ciljem osiguranja povratka izbjeglica i raseljenih osoba (članak II/5. Ustava) i osiguranja adekvatnog određivanja cijena, zahtjev države da osoba u stanu provede dvije godine prije nego što joj dozvoli da stekne potpuno vlasništvo nad tim stanom, a u slučaju kada je ta osoba prethodno bilo samo nositelj stanarskog prava, ne predstavlja kršenje prava na nediskriminaciju (članak II/4. Ustava, članak 14. Europske konvencije), niti prava na imovinu (članak II/3.(k) Ustava, članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju).
• Odluka broj U-16/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 13/01
Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 27/00) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud nema nadležnosti ocjenjivati ovlaštenja visokog predstavnika koja proistječu iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao ni primjenu tih ovlaštenja. Međutim, Sud može ispitati ustavnost zakona ili zakonskih amandmana koje visoki predstavnik proglasi umjesto Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Pitanja koja nisu izričito nabrojana u članku III/1. Ustava BiH kao nadležnost institucija BiH nisu nužno u isključivoj nadležnosti entiteta. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je prema Ustavu nadležna odlučivati o izvorima i iznosu sredstava za funkcioniranje institucija BiH. Zakoni koji nisu ustavnog ranga ne mogu služiti kao standard kontrole Ustavnog suda.
• Odluka broj U-25/00 od 23. ožujka 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/01
Ustavni sud nema nadležnosti ocjenjivati ovlaštenja visokog predstavnika koja proistječu iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao ni primjenu tih ovlaštenja. Međutim, Sud može ispitati ustavnost zakona ili zakonskih amandmana koje visoki predstavnik proglasi umjesto Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-25/00 od 23. ožujka 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 17/01
Bosna i Hercegovina, funkcionirajući kao demokratska država, ovlaštena je u oblastima iz njezine nadležnosti, osim Ustavom izričito predviđenih, uspostaviti i druge mehanizme i dodatne institucije koje su joj potrebne za izvršenje njezinih nadležnosti, uključujući i uspostavu suda za jačanje pravne zaštite njezinih građana i osiguranje poštovanja načela Europske konvencije o ljudskim pravima. U svezi s tim, Ustavni sud se poziva na članak IV/4.(a) Ustava koji predviđa da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donosi zakone koji su joj potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine prema ovom Ustavu. Iako nije zadaća Ustavnog suda izražavati mišljenje o tome treba li neki zakon biti donesen, Sud ipak zapaža da se uspostavom Suda Bosne i Hercegovine može očekivati veći doprinos jačanju vladavine prava, što je jedno od osnovnih načela za funkcioniranje demokratske države. Ustavni sud zaključuje da Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 29/00) nije protivan Ustavu Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-26/01 od 28. rujna 2001. godine, st. 26. i 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 4/02
Članak 19.8 stavak 3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02 i 25/02) u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine. Propisivanje ove odredbe koja pravo glasanja na izborima, odnosno mjesto glasanja vezuje za status korisnika tuđe imovine, ima legitiman cilj, kao i razumno opravdanje, i kao takva ne uspostavlja diskriminaciju, niti povredu prava na slobodno kretanje i prebivalište.
• Odluka o meritumu broj U-14/02 od 30. siječnja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 18/04
Odluka o amandmanima na Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 13/02 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 31/02) u skladu je sa člankom III. Ustava Bosne i Hercegovine. Odlukom o amandmanima uređuju se pitanja koja se odnose na pravosudni sustav Republike Srpske, uključujući i osnivanje Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Republike Srpske. Dakle, radi se o pitanjima koja su u nadležnosti entiteta, nadležnostima koje Odlukom o amandmanima nisu prenesene s entiteta na Bosnu i Hercegovinu. Prema tome, izmjene i dopune Ustava Republike Srpske o ovim pitanjima, koje je donio visoki predstavnik, supstituirajući Narodnu skupštinu Republike Srpske, ne krše članak III/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-56/02 od 30. siječnja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04
Dio članka 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 11/94, 6/95, 26/95, 15/96, 17/96, 19/96 i 6/97) i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 25/93, 8/96, 27/96 i 33/97) u odnosu na nazive: Grad Srpsko Sarajevo, Srpski Drvar, Srpski Sanski Most, Srpski Mostar, Srpsko Goražde, Srbinje, Srpski Ključ, Srpska Kostajnica, Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad i Srpsko Orašje nisu u skladu sa člankom II/4. u svezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Osporene zakonske odredbe nisu u suglasnosti s ustavnim načelom o jednakopravnosti konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine i diskriminirajućeg su karaktera, u smislu članka II/4. u svezi sa člankom II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Članak 11a. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi u skladu je s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-44/01 od 27. veljače 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 18/04
Sporazum o uspostavi specijalnih paralelnih odnosa između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske od 5. ožujka 2001. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 26/01) u skladu je sa člankom III/2.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-42/01 od 26. ožujka 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 22/04
Odredbe čl. 41. i 48. Zakona o akcizama i porezu na promet („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 25/02, 60/03 i 96/03) nisu u skladu sa člankom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Uspostava administrativnih barijera, kojim se otežava pristup cjelokupnom tržištu u Bosni i Hercegovini jer ne omogućava svim sudionicima na tržištu jednake uvjete u tržišnoj utakmici, a što predstavlja jedan od bitnih uvjeta jedinstvenog tržišta, nije u skladu sa člankom I/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-68/02 od 25. lipnja 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/04
Članak 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u skladu je s Ustavom BiH. Može se reći da oba stavka pobijanog članka 3a. Zakona, a koji su ocijenjeni u apstraktnom smislu, uspostavljaju zakonski cilj i da se ne miješaju u prava na način koji je proizvoljan ili koji nameće prevelik teret na pojedince glede prava i interesa drugih pojedinaca i općeg javnog interesa. Članak 3a. Zakona miješa se u pravo određenih skupina ljudi na mirno uživanje imovine, odnosno na mirno uživanje stanarskog prava u odnosu na stanove u Bosni i Hercegovini, ali se miješanje može opravdati trenutnim okolnostima u Bosni i Hercegovini i u skladu je sa zakonom i proporcionalno snažnim i legitimnim javnim interesima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-83/03 od 22. rujna 2004. godine, stavak 73., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 60/04
Članak 6. stavak 2., članak 7. stavak 2. i članak 8. Zakona o imunitetu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 37/03), te članak 6. stavak 3., članak 7. stavak 2. i članak 8. Zakona o imunitetu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 19/03) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema Zakonu o imunitetu BiH i Zakonu o imunitetu FBiH, pojedinci koji to žele mogu se pozvati na imunitet pred nadležnim sudom. Protiv odluka suda o imunitetu može se podnijeti apelacija Ustavnom sudu, odnosno žalba Ustavnom sudu Federacije BiH, tako da odredbe navedenih zakona omogućavaju da se Ustavni sud, odnosno Ustavni sud Federacije BiH bave suštinom relevantne žalbe protiv odluka o imunitetu. Stoga su osporene odredbe predmetnih zakona suglasne Ustavu Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-24/03 od 22. rujna 2004. godine, st. 44. i 45., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 5/05
Čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 39/04) i odredbe čl. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 39/04) nisu u skladu sa čl. I/4., III/3.(b) i III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Donošenjem zakona Federacija BiH je de facto preuzela ovlaštenja koja je prethodno, Sporazumom od 5. prosinca 2003. godine, prenijela na razinu države Bosne i Hercegovine, protivno članku III/3.(b) Ustava BiH. Usvajanjem osporenih zakona bez odobrenja Upravnog odbora Uprave za neizravno oporezivanje Parlament Federacije BiH je prekršio i odredbu članka III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da je time ušao u okvir nadležnosti koje je prethodno Federacija BiH sporazumom prenijela u nadležnost države Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-14/04 od 29. listopada 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 23/05
Utvrđuje se da su čl. 6., 7., 9., 43., 71. i 72. Zakona o osnovama Javnog radio-televizijskog sustava i Javnog radio-televizijskog servisa Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 29/02) u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina, funkcionirajući kao demokratska država, ovlaštena je u oblastima iz njezine nadležnosti, u koje spada i uspostava i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava (članak III/1. Ustava), osim Ustavom Bosne i Hercegovine izričito predviđenih, uspostaviti i druge mehanizme i dodatne institucije koje su joj neophodne za vršenje njezinih nadležnosti, uključujući i Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine koji, s entitetskim radio-televizijskim emiterima, sačinjava sustav javnog radio-televizijskog emitiranja u Bosni i Hercegovini, kao i zajednička korporacija, koju će osnovati ovi javni emiteri, kao poseban pravni subjekt za upravljanje emisionim sustavom za prijenos programa.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-42/03 od 17. prosinca 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 36/05
S obzirom na to da se radi o nazivu mjesta Tomislavgrad koji ima historijski značaj, naziv, sam po sebi, nije u suprotnosti s načelima utvrđenim u Ustavu Bosne i Hercegovine. Nadalje, odredba članka 21. stavak 3. Statuta Grada Sarajeva („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 12/98 i 14/98) nije u skladu s posljednjom alinejom Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 5. stavak 1. točka c) Konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije i Odlukom o konstitutivnosti naroda Ustavnog suda broj U-5/98, zbog toga što osporena odredba ne navodi Srbe kao konstitutivan narod, te što se Srbima ne daju iste garancije kao što se daju Bošnjacima, Hrvatima i grupi Ostalih, da će imati minimum od 20 % mjesta u Gradskom vijeću Grada Sarajeva bez obzira na izborne rezultate.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/05 od 22. travnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 32/05
Ustavni sud ističe da sama činjenica da se u osporenom zakonu ne nalazi izričita odredba o nediskriminaciji ne predstavlja diskriminaciju sve dok zakon nije, sam po sebi, diskriminacijski i dok se može provesti bez diskriminacije. Stoga, Zakon o promjeni naziva naseljenog mjesta Duvno i općine Duvno u Tomislavgrad („Službeni list SRBiH“ broj 33/90 od 8. studenog 1990. godine) nije u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/04 od 27. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 58/05
Statut Grada Istočnog Sarajeva („Službene novine Grada Istočnog Sarajeva“ br. 10/00 i 1/02) i Statut Grada Banje Luke („Službeni glasnik Grada Banje Luke“ broj 4/00) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine. Nepropisivanje odredbi o garantiranoj minimalnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda ne diskriminira Bošnjake i Hrvate u uživanju njihovih političkih prava s obzirom na to da im osporenim statutima nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava iz članka 5. stavak 1.c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije. Naime, Bošnjaci i Hrvati, kao i Srbi, pod jednakim uvjetima imaju pravo glasa i kandidature, te pravo sudjelovanja na izborima, o čijem ishodu kasnije ovisi sudjelovanje u vlasti. Nepropisivanje odredbi o garantiranoj minimalnoj zastupljenosti može potencijalno dovesti do toga da bilo koji od konstitutivnih naroda bude u apsolutnoj većini na gradskoj razini vlasti, ali bi to uvijek ovisilo o ishodu izbornih rezultata.
• Odluka o meritumu broj U-7/05 od 2. prosinca 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 45/06
Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 66/04), Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/04) i Zakon o izmirenju obveza po osnovi stare devizne štednje Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 27/04) nisu u skladu sa člankom III. Ustava Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina nije se mogla osloboditi obveze da garantira poštovanje konstituiranih imovinskih prava imalaca devizne štednje bez prethodnog osiguranja dovoljnih garancija za adekvatno rješavanje ovog problema donošenjem zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje, i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine, u skladu sa, između ostalog, standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o meritumu broj U-14/05 od 2. prosinca 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 2/06
Svi zakoni FBiH objavljeni u „Službenim novinama FBiH“ br. od 19/03 do 78/04 doneseni su u skladu sa člankom II/1. u svezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Osim zaključka, koji je sam podnositelj zahtjeva izveo tumačenjem postojećeg stanja u Domu naroda u svjetlu relevantnih ustavnih odredbi, glede nemogućnosti zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u Domu naroda, u zahtjevu nisu navedeni nikakvi argumenti da je delegatima iz srpskog naroda u trenutno postojećem broju u Domu naroda, u bilo kojem slučaju i u bilo kojoj proceduri, osporeno pravo na formiranje nacionalnog kluba i uživanje prava koja iz toga proistječu, među kojima je i pravo na pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, zbog čega se mora zaključiti da su svi federalni zakoni koje je podnositelj zahtjeva osporio u skladu s Ustavom BiH.
• Odluka o meritumu broj U-5/05 od 27. siječnja 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 45/06
Čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 21/96 i 26/96), čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/92), članak 2. Zakona o uporabi zastave, grba i himne („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/93) u dijelu u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske „predstavlja državnost Republike Srpske“ i članak 3. Zakona o uporabi zastave, grba i himne („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/93) u dijelu u kojem je propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju „u skladu s moralnim normama srpskog naroda“ nisu u skladu sa čl. 1.1 i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu načela navedena u ovoj Odluci, oslanjajući se na navedena načela iz svoje Odluke broj U-5/98 o konstitutivnosti naroda, te navedeni politički i vremenski kontekst u kojem su doneseni osporeni zakoni Federacije BiH i Republike Srpske, Ustavni sud je, inter alia, zaključio da su osporene odredbe diskriminirajućeg karaktera, u suprotnosti s ustavnim načelom o jednakopravnosti konstitutivnih naroda, građana i „Ostalih“. Također je zaključeno da je legitimno pravo bošnjačkog i hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno srpskog naroda u Republici Srpskoj, da putem zakonodavnih mehanizama očuvaju svoju tradiciju, kulturu i identitet, ali se jednako pravo mora dati srpskom narodu u Federaciji BiH, odnosno bošnjačkom i hrvatskom narodu u Republici Srpskoj, kao i ostalim građanima Bosne i Hercegovine.
• Djelomična odluka o meritumu broj U-4/04 od 31. ožujka 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 47/06
Neutemeljen je zahtjev za ocjenu ustavnosti članka 5. st. 2. i 6., članka 7. stavak 2., članka 46. stavak 3., članka 49. stavak 3. i članka 51. st. 2., 4. i 5. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 35/04) budući da se suština njegovih navoda temelji na tome da osporene odredbe Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini nisu u suglasnosti sa sporazumom kojim su entiteti, tj. vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, prenijeli nadležnost o navedenom pitanju na državu Bosnu i Hercegovinu, s obzirom na to da sporazum ne može da biti osnova za ispitivanje ustavnosti zakona, a nesporno je da je sam Zakon o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini donijet nakon postignutog sporazuma u smislu članka III/5.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o meritumu broj U-17/05 od 26. svibnja 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 87/06
Čl. 1. i 2. Zakona o slavama i svetkovinama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/92) nisu u skladu sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine, dok je članak 1. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/92) u skladu sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I. na Ustav Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je zaključio da su osporenim odredbama Zakona o slavama i svetkovinama Republike Srpske obuhvaćeni praznici koji odražavaju i veličaju samo srpsku historiju, tradiciju, običaje i vjerski i nacionalni identitet i u isto vrijeme se te vrijednosti nameću pripadnicima ostalih konstitutivnih naroda, drugim građanima i ostalim na području Republike Srpske.
• Djelomična odluka o meritumu broj U-4/04 od 18. studenog 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 24/07
Članak 11. stavak 6. Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 61/04), u dijelu u kojem se odnosi na potpunu nemogućnost realizacije rashoda države ako proračun ne bude usvojen do 31. ožujka, nije suglasan članku VIII/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da zakonodavac ima ovlaštenje, s ciljem efikasnog funkcioniranja države, odrediti rok u kojem se mora donijeti proračun i u kojem može trajati privremeno financiranje, ali da mjere koje propiše u slučaju da taj rok ne bude ispoštovan ne smiju u potpunosti onemogućavati izvršavanje nadležnosti državnih institucija jer bi to bilo suprotno navedenom cilju i svrsi i duhu Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/08 od 25. siječnja 2008. godine, stavak 22., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 27/08
U odnosu na navode o neusklađenosti članka 4. Zakona o izmirenju obveza po osnovi računa stare devizne štednje (objavljenog u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07) s pravom na imovinu, Ustavni sud je zaključio da navedena odredba kojom je propisan otpis kamata zadovoljava načelo zakonitosti, služi legitimnom cilju i odražava razuman odnos „proporcionalnosti“ između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići i da je stoga u skladu sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud je ocijenio i da je članak 28. osporenog zakona u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije jer ograničenjem prava na pristup sudu u osporenoj odredbi nije narušena sama bit imovinskih prava podnositeljâ zahtjeva, odnosno uspostavljena je pravilna ravnoteža između legitimnog cilja i imovinskih prava imalaca devizne štednje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/06 od 28. ožujka 2008. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 46/08
Čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obveza po osnovi računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine jer je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine koja, inače, u skladu sa člankom VII. Ustava Bosne i Hercegovine, ima tu nadležnost, putem Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine odredila da Centralna banka Bosne i Hercegovine može biti fiskalni agent Bosne i Hercegovine u svezi s izmirenjem „stare devizne štednje“ putem obveznica. Članci 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14. i 16. Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obveza po osnovi računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08) u skladu su s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je također utvrdio da su na polju zaštite ljudskih prava i sloboda, uključujući pitanje isplate „stare devizne štednje“ nadležni i država Bosna i Hercegovina i entiteti. Stoga, Republika Srpska, predviđajući bolje uvjete za isplatu „stare devizne štednje“, nije povrijedila Ustav Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/08 od 4. listopada 2008. godine, st. 78. i 79., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 99/08
Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06 i 70/06) u skladu je sa člankom IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se pod ovlaštenjima u smislu članka III. stavak 3. točka a) Ustava BiH ne podrazumijevaju samo izričite nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine predviđene člankom III. stavak 1. Ustava BiH, nego i ostale nadležnosti i ovlaštenja koja su propisana u Ustavu BiH kao cjelini. S obzirom na ovlaštenje Parlamentarne skupštine da donosi zakone koji su potrebni za vršenje njezinih funkcija, među kojima je i odlučivanje o sredstvima za rad institucija BiH, Ustavni sud smatra da Parlamentarna skupština u vršenju ove funkcije nije ograničena samo na odlučivanje o izvorima sredstava za rad i njihovom iznosu, nego i o nadzoru nad trošenjem javnih sredstava, tako da ono bude efikasno, odgovorno i transparentno. Kako je osporeni Zakon donesen s ciljem izvršenja kontrolne funkcije Parlamentarne skupštine, Ustavni sud je zaključio da je u skladu sa člankom IV/4. Ustava BiH.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-6/07 od 4. listopada 2008. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 91/08
Ustavni sud je zaključio da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 26/04 i 42/04) u skladu sa člankom IV/4.(a) Ustava BiH. Zaključeno je da je Parlamentarna skupština imala ovlaštenje donijeti osporeni zakon na temelju članka IV/4.(a) u svezi sa člankom V/3.(a) Ustava BiH kako bi se provele odluke iz domena vanjske politike u nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose na proces stjecanja članstva u Vijeću Europe i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/07 od 4. listopada 2008. godine, stavak 21., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/09
Utvrđivanja općeg interesa za područje općine na kojem ona ostvaruje svoju funkciju kao jedinica lokalne samouprave isključivo je u njezinoj nadležnosti kada realizira svoja ustavna ovlaštenja u domeni planiranja i izgradnje. Ovo ustavno pravo iskazano je i Zakonom o građevinskom zemljištu i Zakonom o uređenju prostora. Na temelju tih zakona i Zakona o eksproprijaciji općina preuzima opći interes kroz regulacijske planove ili urbanističke projekte u kojima je već utvrđen opći interes. Ustavni sud smatra neutemeljenim navode podnositeljâ zahtjeva da se u konkretnom slučaju ne radi o općem, već o grupnom interesu. Odredbe članka 3. stavak 2., članka 15. stavak 2. i čl. 47., 48., 49., 50., 51. i 52. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06 i 37/07), same po sebi, ne krše ustavna prava na imovinu, te stoga nisu nesuglasne članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/07 od 4. listopada 2008. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/08
Odredba članka 13. stavak 2. Zakona o Sudu BiH u skladu je sa čl. III/3.(a) i III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine zato što pitanje o tome kako će u domaćem zakonodavstvu biti razdijeljena stvarna nadležnost i koja će djela ući u stvarnu nadležnost nekog od sudova unutar zakonima utvrđene sheme sudstva ne pokreće pitanje ustavnosti osporene odredbe u odnosu na čl. III/3.(a) i III/5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, a Ustavni sud je u svojoj ranijoj odluci zaključio da Bosna i Hercegovina ima nadležnost donijeti Zakon o Sudu BiH. Također, Ustavni sud zaključuje da osporena odredba članka 13. stavak 2. Zakona o Sudu BiH nije suprotna članku III/1.(g) Ustava Bosne i Hercegovine budući da su tom odredbom propisani uvjeti za puno izvršavanje obveza koje država ima prema članku III/1.(g) Ustava Bosne i Hercegovine i pod kojima njezine institucije imaju nadležnost.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/08 od 28. ožujka 2009. godine, stavak 46., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/09
Odredba članka 13. stavak 2. Zakona o Sudu BiH nije suprotna načelu vladavine prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te ne dovodi, sama po sebi, u pitanje „pravnu sigurnost“ ili „jednakost pred zakonom“ pojedinaca. Naime, Ustavni sud zaključuje da se točkom (a) te odredbe omogućava ispunjavanje ustavom propisane obveze države da zaštiti suverenitet, teritorijalni integritet, političku neovisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine, a ispunjavanje ustavnih obveza je jedan od zahtjeva načela vladavine prava u demokratskim državama. Također, Ustavni sud zaključuje da se ovo načelo ne dovodi u pitanje ni u točki (b) osporene odredbe budući da se njom općenito propisuju situacije u kojima će Sud BiH, pod određenim uvjetima, biti nadležan. Također, ovom odredbom se daje ovlaštenje, ali i stvara obveza Suda BiH da pri primjeni ove odredbe pažljivo vodi računa o svakom pojedinačnom slučaju, uz poštovanje načela „pravne sigurnosti“ i „jednakosti pred zakonom“ kao neodvojivim elementima načela vladavine prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-16/08 od 28. ožujka 2009. godine, stavak 47., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 50/09
Smatra se odbijenim zahtjev Ive Mire Jovića, predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, za ocjenu ustavnosti članka 1. stavak 1., članka 2. posljednja rečenica, članka 6. stavak 3., članka 10. stavak 4., članka 12. st. 1., 2. i 3., članka 13. stavak 2. točka f) i članka 18. stavak 2. u dijelu kojim se predviđaju tri javna RTV servisa, članka 3., članka 7. stavak 2., članka 8. stavak 3., članka 9. stavak 1. treća i četvrta rečenica u dijelu kojim se predviđaju dvije televizijske i dvije radio stanice za teritorij određenog entiteta, članka 12. stavak 4., članka 42. st. 1., 2. i 3. i članka 19. stavak 2. Zakona o Javnom radio-televizijskom sustavu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 78/05) jer ni za jedan prijedlog odluke nije glasalo najmanje pet sudaca identično.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/06 od 29. svibnja 2009. godine, stavak 63., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 66/09
U aktivnostima koje poduzima Republika Srpska u smislu lobiranja u inozemstvu za unapređenje svojih vlastitih interesa, kao i u aktima koje je Republika Srpska donijela kao osnovu za poduzimanje navedenih aktivnosti, nema ničega što spada u isključivu nadležnost Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/08 od 3. srpnja 2009. godine, stavak 36., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/09
Zakon o zaštiti domaće proizvodnje u okviru Sporazuma CEFTA nije u skladu sa člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. Postoji povreda članka III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kad domaći zakon nije u skladu s odredbama općeg pravila međunarodnog prava pacta sunt servanda prema kojem: „Svaki ugovor na snazi vezuje članice i one treba da ga dobronamjerno izvršavaju“, kao i kad nije u skladu s odredbama međunarodnog ugovora kojem je Bosna i Hercegovina pristupila.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/09 od 25. rujna 2009. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 18/10
Članak 16. stavak 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine u skladu je sa člankom II/2. u svezi sa člankom 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju budući da propisana ograničenja pasivnog biračkog prava služe legitimnom cilju osiguranja neovisnosti izabranih dužnosnika u zakonodavnim organima s ciljem promoviranja općih interesa zajednice kao cjeline i sprječavanja zlouporabe javne dužnosti radi ostvarenja osobne koristi, pri čemu interes zajednice u smislu zakonitosti, otvorenosti, objektivnosti i nepristranosti izabranih kandidata u vršenju javne dužnosti preteže nad interesom pojedinca da bude biran u zakonodavne organe i istodobno obnaša značajne dužnosti u javnim i privatnim poduzećima. Članak 16. stavak 1. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine u skladu je i sa člankom IX/1. Ustava Bosne i Hercegovine budući da se navedena ustavna odredba odnosi na posebnu kategoriju osoba čije je pasivno biračko pravo ograničeno na ovaj način, a u isto vrijeme ova odredba ne sadrži bilo koje druge vrste ograničenja pasivnog biračkog prava za druge kategorije osoba.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-14/09 od 30. siječnja 2010. godine, stavak 29., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 39/10
Ustavni sud smatra da odredbe članka 9.1 st. 2. i 3., članka 10.1 stavak 3. i članka 11.1 stavak 2. Izbornog zakona BiH nisu u nesuglasnosti s alinejama 3., 8. i 9. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine i člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zato što nisu propisale mehanizme kojim bi se osigurala proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda BiH, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, prilikom neposrednog biranja od strane građana – birača, članova Zastupničkog doma, Zastupničkog doma Federacije BiH i Narodne skupštine RS.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/09 od 30. siječnja 2010. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 51/10
Zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbe članka 5. st. 1., 3., 4., 5., 7., 8. i 9. Zakona o osnivanju kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini je neutemeljen i ne krši pravo na imovinu entiteta iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zato što je osporeni zakon donesen u javnom interesu, kao i da odredba članka 5. st. 1., 3., 4., 5., 7., 8. i 9. nije neproporcionalna između „sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići“.
• Odluka broj U-16/09 od 27. ožujka 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 69/10
Članak 6. Zakona o Agenciji za osiguranje Bosne i Hercegovine u skladu je s odredbama članka IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Zaključeno je da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine imala ovlaštenje usvojiti osporene zakonske odredbe na temelju članka IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom III/1. toč. a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da je njihov cilj međusobno usklađivanje entitetskog zakonodavstva u oblasti osiguranja, kao i njihovo usklađivanje s relevantnim propisima kojim je ova oblast regulirana unutar Europske unije, što ujedno i predstavlja ispunjavanje obveza preuzetih potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom.
• Odluka broj U-17/09 od 27. ožujka 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 41/10
Ustavni sud smatra da akti i aktivnosti jednog od entiteta mogu pokrenuti pitanje postojanja spora između tog entiteta i Bosne i Hercegovine o nekom pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud je zaključio da izrada i dostava Drugog izvješća Republike Srpske Vijeću sigurnosti UN-a o situaciji u Bosni i Hercegovini ne predstavljaju miješanje niti preuzimanje vanjske politike i nisu suprotni čl. I/1., III/1.(a), III/3.(b), V/3.(a) i (c) i V/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-15/09 od 27. ožujka 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 84/10
Ustavni sud smatra da je osporena odredba članka 35. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine u suprotnosti sa člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, čl. 1., 2. i 11. Konvencije UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, kao i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i člankom 10. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima jer dovodi do različitog tretmana uposlenica u institucijama Bosne i Hercegovine, a za takvo razlikovanje Ustavni sud nije našao razumno i objektivno opravdanje, zbog čega je diskriminirajuća. Kao posljedicu navedenog Ustavni sud zaključuje da je prestala pravna osnova za donošenje osporene odluke Vijeća ministara jer je donesena na temelju osporene odredbe Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.
• Odluka broj U-12/09 od 28. svibnja 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 80/10
Odredbe članka 19.4 st. 1. i 9. Izbornog zakona i članka 16. Statuta kojim je propisan donji i gornji limit zastupljenosti konstitutivnih naroda u Gradskom vijeću ne diskriminiraju hrvatski narod u ostvarivanju njegovih prava iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Ustavni sud usvaja zahtjev podnositelja zahtjeva glede (a) navoda da se odredbama članka 19.2 st. 1. i 3., članka 19.4 stavak 1. Izbornog zakona, koje predviđaju različit broj birača u izbornim jedinicama koji se temelji na bivšim gradskim područjima u Mostaru, krši članak 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te (b) navoda da odredbe članka 19.2 stavak 1. i članka 19.4 st. od 2. do 8., koje onemogućavaju biračima iz Centralne zone grada Mostara da biraju vijećnike koji bi ih zastupali uz vijećnike koji zastupaju gradsko izborno područje za cijeli grad Mostar, krše članak II/4. Ustava BiH u svezi sa člankom 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Članak 7. st. 1. i 3., članak 15. stavak 2., članak 17. stavak 1. i članak 38. stavak 1. Statuta, koji onemogućavaju biračima u Centralnoj zoni grada Mostara da biraju vijećnike koji bi ih zastupali uz vijećnike koji zastupaju gradsko izborno područje za cijeli grad Mostar, u suprotnosti su sa člankom II/4. Ustava BiH u svezi sa člankom 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ustavni sud odlaže dalje postupanje po ovom dijelu zahtjeva sine die do donošenja izmjena Izbornog zakona u skladu s ovom odlukom. Ustavni sud nalaže Gradskom vijeću Grada Mostara da u roku od tri mjeseca od dana objave u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ izmjena koje Parlamentarna skupština izvrši u Izbornom zakonu BiH obavijesti Ustavni sud o koracima koji su poduzeti kako bi se Statut Grada Mostara uskladio s Ustavom BiH.
Odredbe članka 19.7 Izbornog zakona, članka VI.C stavak 7. Amandmana na Ustav FBiH i čl. 44. i 45. Statuta, prema kojim građani grada Mostara biraju gradonačelnika na drugačiji način u odnosu na građane grada Banjaluke, u skladu su s pravima građana grada Mostara zagarantiranim prema članku 25.b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te ne diskriminiraju građane grada Mostara u uživanju navedenog prava protivno članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/09 od 26. studenog 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 48/11
Članak 9.3 i članak 20.13(3) Izbornog zakona nisu u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što sadrže nazive općina u Republici Srpskoj koji nisu u skladu s njihovim nazivima utvrđenim pozitivnim entitetskim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske.
Odredbe članka 9.3 i članka 20.13(3) Izbornog zakona su u skladu sa čl. I/1., I/3., III/1. i III/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine jer ovim odredbama nisu utvrđivani, već samo preuzeti nazivi pojedinih općina iz entitetskih zakona koji su bili na snazi u vrijeme donošenja osporenih zakona. Dakle, nije došlo do uplitanja u ustavnu nadležnost entiteta da utvrđuje nazive općina na svom teritoriju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/11 od 27. svibnja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/11
Ustavni sud zaključuje da Zakon o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 74/10), kojim su izmijenjene i dopunjene samo određene odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 88/05, 53/07 i 59/09) koje se tiču propisanih iznimki u oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja koja je regulirana Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH, nisu u suprotnosti sa čl. III/1., III/3.(a) i IV/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni i navodi o kršenju prava iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine budući da u konkretnom slučaju podnositelj zahtjeva nije učinio ni vjerojatnim da postoji diskriminacija, kao i da, u svezi s tim, u konkretnom slučaju nema ništa što bi moglo dovesti u pitanje ustavnost osporenog zakona ni u odnosu na članak III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/11 od 27. svibnja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/11
Donošenjem Zakona o izvršenju proračuna RS za 2011. godinu i Odluke o usvajanju proračuna RS za 2011. godinu nisu, u konkretnom slučaju, prekršene odredbe čl. III/3.(b), III/5.(a) i VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/11 od 27. svibnja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11
Ustavni sud zaključuje da članak 5. Zakona o jedinstvenom matičnom broju nije u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što sadrži nazive općina u Republici Srpskoj koji nisu u skladu s njihovim nazivima utvrđenim pozitivnim entitetskim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske koji je donesen u okviru ustavne nadležnosti entiteta.
Međutim, Ustavni sud zaključuje da su odredbe članka 5. Zakona o jedinstvenom matičnom broju u skladu sa čl. I/1., I/3., III/1. i III/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine jer ovim odredbama nisu utvrđivani već samo preuzeti nazivi pojedinih općina iz entitetskih zakona koji su bili na snazi u vrijeme donošenja osporenog zakona. Dakle, nije došlo do uplitanja u ustavnu nadležnost entiteta da utvrđuje nazive općina na svom teritoriju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/11 od 27. svibnja 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/11
Odredbe članka 17. i članka 39. stavak 1. Zakona o državljanstvu nisu u skladu sa člankom I/7.(b) i (d) Ustava Bosne i Hercegovine jer tim ustavnim odredbama nije utvrđeno da će državljani Bosne i Hercegovine biti lišeni tog državljanstva ako imaju i državljanstvo druge države kojeg se nisu odrekli do datuma određenog osporenim zakonom, odnosno ako s tom državom dvojnog državljanstva Bosna i Hercegovina nije zaključila bilateralni sporazum o državljanstvu.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/11 od 23. rujna 2011. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/11
Ustavni sud zaključuje da odredbe članka 4. stavak 1. točka 1. i članka 6. st. 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 24/12) nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine zato što se navedenim odredbama krši ustavno načelo da su entiteti i druge administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini dužni pridržavati se, između ostalog, i „odluka institucija Bosne i Hercegovine“, u konkretnom slučaju načela iz odgovarajućih odredbi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, čime se krši i načelo vladavine prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud zaključuje da su odredbe članka 3. st. 2. i 4. i članka 11. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 24/12) u skladu sa čl. I/2. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine budući da sadržaj tih odredbi slijedi opća načela utvrđena Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine kao „odlukom institucija Bosne i Hercegovine“, čime se ne dovodi u pitanje poštovanje načela vladavine prava.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/12 od 26. svibnja 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 63/12
Ustavni sud zaključuje da članak 7. točka e) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 43/09) ne diskriminira osobe koje su ostvarile pravo na osobnu penziju u ostvarivanju prava po osnovi članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/12 od 13. srpnja 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 37/13
Ustavni sud zaključuje da je Republika Srpska donijela pobijani Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriju Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja suprotno čl. I/1., III/3.(b) i IV/4.(e) Ustava BiH jer se radi o isključivoj nadležnosti BiH da regulira pitanje imovine iz spornog članka 2. pobijanog zakona. Iz ovih razloga pobijani zakon je protuustavan. Cjelokupan zakon ne može ostati na pravnoj snazi.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/11 od 13. srpnja 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 73/12
Ustavni sud zaključuje da su odredbe čl. 4., 7., 10., 11., 40., 45., 46., 56., 62., 71. i 105. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 6/12) u skladu s pravom na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravom na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravom na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te s načelom pravne sigurnosti iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/12 od 28. rujna 2012. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 94/12
Ustavni sud zaključuje da Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužiteljskim institucijama na razini Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 90/05 i 32/07) nije kompatibilan s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer krši načelo neovisnosti pravosuđa kao temeljne garancije vladavine prava.
Ustavni sud zaključuje da je odredba članka 18.d stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom („Službene novine FBiH“ broj 14/09) u suprotnosti s odredbom članka II/2. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju jer ukazuje na različit tretman osoba s invaliditetom, a ne postoji razumno i objektivno opravdanje za takvo postupanje.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-9/12 od 30. siječnja 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 14/13
Ustavni sud zaključuje da je osporeni Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) u svezi s navodima iz zahtjeva u skladu sa člankom I/2., člankom II/3.(k) i člankom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/13 od 24. svibnja 2013. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 21/14
Ustavni sud zaključuje da Zakon o pravima povratnika u prijeratno mjesto prebivališta u entitetu Republika Srpska i Brčko distriktu Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 35/14) nije u skladu sa čl. III/2.(c) i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/14 od 4. srpnja 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 62/14
Ustavni sud zaključuje da je Odluka o vršenju provjere točnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriju Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 31/14) u suprotnosti sa člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine budući da je pitanje prebivališta regulirano državnim zakonom, iz čega proizlazi da je ovo pitanje u isključivoj nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, a ne bilo kojeg organa entiteta Republika Srpska.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-10/14 od 4. srpnja 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 61/14
Ustavni sud zaključuje da je osporeni članak 3. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branitelja Obrambeno-oslobodilačkog rata („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 41/13) u skladu sa čl. I/2., II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 14. Europske konvencije u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije, člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-17/14 od 24. rujna 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 99/14
Ustavni sud zaključuje da su odredbe članka 6. stavak 1. toč. a), b) i e) i čl. 13. i 16. Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 31/13 i 6/14) u skladu sa čl. II/3.(g), II/3.(k) i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-19/14 od 24. rujna 2014. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 89/14
Ustavni sud zaključuje da su odredbe članka 80. stavak 2. točka 4. (točka 1. stavak 2. Amandmana LXXXIII) i članka 83. stavak 4. (točka 5. Amandmana XL dopunjena točkom 4. Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, članka IV.B.1 članak 1. stavak 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i članka IV.B.1 članak 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16 i 12.3 Izbornog zakona u suprotnosti sa člankom II/4. Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
Ustavni sud zaključuje da su osporene odredbe čl. 9.15, 12.1 i 12.2 Izbornog zakona u skladu sa člankom II/4. Ustava BiH i člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-14/12 od 26. ožujka 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/15
Ustavni sud zaključuje da Zakon o osnovnom obrazovanju i odgoju RS („Službeni glasnik RS“ br. 74/08 i 71/09), Zakon o srednjem obrazovanju i odgoju RS („Službeni glasnik RS“ br. 74/08, 106/09 i 104/11), Zakon o osnovnom obrazovanju i odgoju i Zakon o srednjem obrazovanju i odgoju svih deset kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine (Unsko-sanski kanton, Posavski kanton, Tuzlanski kanton, Zeničko-dobojski kanton, Bosanskopodrinjski kanton, Srednjobosanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Zapadnohercegovački kanton, Kanton Sarajevo i Kanton 10) u kontekstu predmetnog zahtjeva nisu u suprotnosti s odredbama čl. II/1., II/4. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člankom 14. Europske konvencije u svezi s odredbama članka 2. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/13 od 26. ožujka 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/15
Ustavni sud zaključuje da propisivanje obveznog kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u određenim slučajevima u osporenom Zakonu o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava BiH (članak 4.), pravne osnove za kolektivno ostvarivanje prava (članak 9. stavak 1.) i pravne pretpostavke kolektivnog ostvarivanja prava (članak 18. stavak 1.) ne predstavlja takvo ograničavanje autorskog i srodnih prava koje bi bilo suprotno pravu na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, Ustavni sud zaključuje da implicitan zahtjev autorima u osporenom zakonu da zaključe ugovor kako bi postali članovi kolektivne organizacije i, između ostalog, sudjelovali i u raspodjeli sredstava, nije mjera koja je neproporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići, zbog čega nema diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi sa člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud zaključuje da propisivanje monopolskog položaja kolektivne organizacije za ostvarivanje autorskog i srodnih prava u osporenom zakonu ima legitiman cilj – učinkovito ostvarivanje prava i zaštitu autora i korisnika, te da je takvo rješenje proporcionalno cilju koji se želi postići. Ovo naročito zato što su osigurani razumni mehanizmi nadzora nad radom kolektivne organizacije i propisane mjere za sprječavanje zlouporabe monopolskog položaja. Osim toga, u osporenom zakonu nema ništa što bi moglo ukazati da ovakvo rješenje, kojim se ograničava broj kolektivnih organizacija za kolektivno ostvarivanje iste vrste prava na istoj vrsti djela, predstavlja ograničenje slobode udruživanja, a naročito ne takvo ograničenje koje bi bilo suprotno stavku 2. članka 11. Europske konvencije, pa time ni članku II/3.(i) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud smatra da nema ni vjerojatnoće da bi se u ovom slučaju moglo raditi o diskriminaciji, pa o tim navodima nije posebno raspravljao.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-18/14 od 9. srpnja 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 71/15
Ustavni sud zaključuje da odredbe čl. 22(3) a) i 24(2) Zakona o konkurenciji BiH nisu suprotne članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju zato što pripadnicima Ostalih i/ili građanima nije ograničeno niti onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda budu imenovani za članove Konkurencijskog vijeća, niti im je ograničeno niti onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda glasaju za odluke Konkurencijskog vijeća.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-25/14 od 9. srpnja 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 72/15
Ustavni sud zaključuje da čl. 7.2 i 11.4 Zakona o sustavu državne pomoći u Bosni i Hercegovini nisu suprotni članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju zato što pripadnicima Ostalih i/ ili građanima nije onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda budu imenovani za članove Vijeća, niti im je onemogućeno da pod jednakim uvjetima kao i pripadnici konstitutivnih naroda glasaju za odluke Vijeća. Ustavni sud zaključuje da Parlamentarna Skupština BiH, propisivanjem kombiniranog modela financiranja Vijeća (država i entiteti), kao institucije na državnoj razini, nije postupala suprotno odredbi članka III/1.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/14 od 9. srpnja 2015. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 72/15
