14. septembar 2010. godine - Ustavni sud Bosne i Hercegovine danas je održao redovnu, 101. sjednicu Vijeća od pet sudija.
Na današnjoj sjednici Ustavni sud BiH je riješio tri zahtjeva za donošenje privremenih mjera kao i 294 pojedinačne apelacije. Od tog broja Sud je riješio 25 apelacija u meritumu, 97 apelacija je odbacio zbog očigledne nedopustivosti, a 172 apelacije je odbacio zbog drugih razloga nedopustivosti (protekao rok za podnošenje, neiscrpljivanje pravnih lijekova, nenadležnost Ustavnog suda BiH itd.).
U više meritornih odluka Ustavni sud BiH je utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred sudovima i upravnim organima. Ustavni sud BiH je ponovo istakao da je ovaj pravni problem konstantno prisutan u praksi, te da sudovi i upravni organi ne vode dovoljno računa o standardima koji proizlaze iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Tako je, naprimjer, i na ovoj sjednici u 13 od 25 meritornih odluka Ustavni sud BiH raspravljao o povredi prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja postupka.
Povredu prava na pravično suđenje zbog nerazumne dužine trajanja postupka Ustavni sud je, između ostalih, utvrdio u predmetu broj AP 206/08. U konkretnom slučaju naloženo je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine da, bez daljnjih odlaganja, preduzme zakonom propisane mjere s ciljem okončanja postupka u predmetu broj KT-260/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ustavni sud BiH je u predmetu broj AP 4153/09 usvojio apelaciju Milutina Gajića podnesenu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-09-000 239 od 14. decembra 2009. godine i broj 118-0 Kv-09-000 016 od 4. decembra 2009. godine. Ustavni sud BiH je zaključio da postoji kršenje prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c. Evropske konvencije kada sud svojom odlukom produži pritvor apelantu, a kada na ročištu za određivanje pritvora nije bio prisutan apelantov branilac već specijalni tužilac, budući da je članom 53. stav 2. ZKPRS utvrđeno da osumnjičeni, odnosno optuženi, mora imati branioca prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje. Na ovaj način, prema mišljenju Ustavnog suda BiH, prekršen je jedan od osnovnih postulata člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, koji nalaže da lišavanje slobode mora biti u skladu sa «procedurom propisanom nacionalnim zakonom».
U predmetu broj AP 1150/10 Ustavni sud BiH je utvrdio kršenje apelantovog prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, zbog toga što je određivanje i produžavanje pritvora samo zbog činjenice da apelant posjeduje dvojno državljanstvo i nekretnine u Republici Srbiji bilo proizvoljno u pogledu postojanja opravdanih i valjanih razloga iz člana 197. stav 1. tačka a), jer redovni sudovi nisu dali bilo kakvo obrazloženje da postoji vjerovatnoća da apelant ima namjeru da bježi, odnosno da izbjegava eventualno suđenje u Bosni i Hercegovini.
Naredna sjednica Vijeća od pet sudija održat će se 13. oktobra 2010. godine.